Truli kompromisi koje je pravila sa SPC i Amfilohijem Radovićem, zarad mira u kući, sada su došli na naplatu. A ona je skupa. I biće sve skuplja.
Država i SPC
Omogućen je Srpskoj crkvi upis crkvene imovine u njeno vlasništvo, omogućeno joj je da prodaje zemlju, da gradi hotele, zgrade... Zažmurili su država - institucije i odgovorni pojedinci kada je Amfilohije Radović „osvajao“ Rumiju, kao još jedan dokaz svoje moći. Zažmurili su i na brojne devastacije crkava koje je SPC prevela na sebe i upodobila svojim potrebama, odnosno svojoj osvajačkoj misiji. Omogućeno je SPC da, maltene u centru Podgorice, sazida veliki srpski hram.
Dobila je SPC i poklon – pozlaćeni krst. Koriste poglavar SPC u Crnoj Gori Amfilohije Radović i njegovo sveštenstvo svaku priliku da „dokazuju“ da je ovo srpska zemlja, a oni njeni spasitelji. I sve prilagođavaju toj ideji. Srušenom snu o takozvanoj „velikoj Srbiji“. Još joj se nadaju. I prekardašili su odavno. I SPC i Amfilohije Radović. A država je ćutala. Dozvoljavala nemani koju je stvorila da i dalje otima, da ubija crnogorski identitet...
Sve do skoro. Do Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti. Neman se uplašila da će ostati bez otete imovine. Razgoropadila se. Prijedlog zakona je sada u fazi izmjena, a najviše primjedbi imala je SPC. Više od 99 odsto.
I sada je svaki pomen pitanja crkvene imovine za njih neprihvatljiv. Zato su burno reagovali i na posljednji Pobjedin tekst na tu temu. Ali se osvrnuli i na prethodne. Pokušali su da priču svedu na ličnu ravan, kako su oni to predstavili, ideološko-plemensku saradnju uredništva sa Stevom Vučinićem, čovjekom koji se godinama, preko institucija, bori da privoli državu da otvori pitanje crkvene imovine.
Jezik uvreda
Uvrede koje su na moj račun, kao autorke za njih spornog teksta, iznijeli nijesu vrijedne komentara. Kada nema činjenica, jezik uvreda je najbučniji. Odavno to znaju i Radović im SPC I to im je glavni metod obračuna sa Crnom Gorom, Crnogorcima i svima koji im se na bilo koji način suprotstave.
Vrijeđaju, kleveću, kunu... Ne spore iz SPC da su se dočepali ogromne i vrijedne crkvene imovine u Crnoj Gori. Sami su u tekstu našli konotaciju da funkcionišu kao kriminalna organizacija.
„Pogođeni“ su što ih ne pitamo kako su oteli imovinu? Misle da su u toj priči oni druga strana. A nijesu. U priči o otetoj crkvenoj imovini jedina prava adresa je država. Konkretno - tužilaštvo. I samo država može i treba da odgovori što je sa crkvama koje su gradili naši preci, mnoge od njih kada nije bilo ni pomena od Srpske crkve, što je sa našim grobljima, šumama, livadama...
Otkuda to sada u rukama SPC? Ko je to i kako omogućio? Ko je kriv? Ko će odgovarati i kada će oteta imovina biti vraćena? Tu se SPC, nadam se, neće pitati. Vjerujem da će pobijediti zakoni, iznad kojih se ova organizacija stavila, ali samo zato što joj je to neko omogućio.
Smiješno je da SPC nekoga proziva za ideološku ostrašćenost, odnosno „ideološki juriš“. Kako bismo onda nazvali juriš SPC na Crnu Goru? Prijete i prijavama?! Samo naprijed. Interesantno je da je Srpskoj crkvi u Crnoj Gori strašno iritantno što ih ne zovemo Mitropolija crnogorsko primorska?!
Zašto bježe od onoga što jesu. A jesu Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Sa tim zadatkom su ovdje. I na tom zadatku intenzivno rade. Upodobiti Crnu Goru svetosavlju. Nažalost, mora im se priznati da odlično rade posao za koji su plaćeni. Onaj veliki, novi hram u Podgorici zaista je pravi, svetosavski. I zaista, on nesporno jeste njihov. Mnoge naše crkve uspjeli su, takođe, da prilagode svetosavlju. Da im izbrišu identitet i istoriju.
I skupovi koje organizuju zaista su srpski, odnosno „velikosrpski“. Poruke koje sa njih odašilju jesu anticrnogorske. Kao što je anticrnogorsko svako njihovo činjenje.
Ljudska prava
Pa i upis crkvene imovine u našoj zemlji na Srpsku pravoslavnu crkvu, čije je sjedište u drugoj državi – Srbiji. Da li se formalno ovdašnja ekspozitura SPC zove Mitropolija ta i ta, ili je zvali SPC – govorimo o istom. Odavno smišljenom i razrađenom projektu ubijanja Crne Gore, njenog identiteta, istorije, nacije...
I Pobjeda piše o tome. I traži da budemo svoji na svome. Da se vrati oteto. Ništa ne znači to što formalno titular nije Srpska pravoslavna crkva nego piše da je to Mitropolija crnogorsko-primorska.
Zašto se u ovoj priči odričete Srpske crkve?! Zanimljivo je da se sada bavite I pitanjem ljudskih prava koja vam Pobjeda navodno uskraćuje?! Pogrešno tumačite taj pojam. Niko ne urušava vaša ljudska prava time što piše o otimačini crnogorske imovine, već ukazuje na to da vi gazite nečija druga prava. I ne samo to. Ugrožavate ljudska prava, prvo Crnogoraca u ovoj zemlji, a onda I manjina – od nacionalnih do marginalizovanih grupa.
Što se tada ne zamislite I promislite o ljudskim pravima? Gdje su ljudska prava kada potirete sve crnogorsko i ubjeđujete nas da je ovo „sveta srpska zemlja“?! Mitropolija crnogorsko-primorska jeste ekspozitura Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I formalno i suštinski. Samo što u nekoj prilici, kao ovoj o pitanju vlasništva nad crnogorskom imovinom, vama više odgovara da se ne zovete pravim imenom.
Izvor: Pobjeda
