- Njegovom smrću crnogorska zajednica ostaje bez čovjeka koji je svojim radom i angažmanom trajno obilježio jedno razdoblje i bitno doprinio našem današnjem statusu i ugledu, na što smo mu posebno zahvalni. Ispraćaj će biti u Zagrebu 26. avgusta u 14 i 30 časova, na groblju Gaj urni – Krematorij – navode iz Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, te dodaju da će datum održavanja komemorativne sjednice naknadno objaviti.
Dr sci. Radomir Pavićević rođen je 9. jula 1942. godine u Dolu Pješivačkom kod Danilovgrada, kao prvo od sedmoro djece Milosava i Danice Pavićević (rođene Radetić). Bio je u braku sa studijskom koleginicom neuropsihijatricom Lukrecijom (rođenom Franceschi), iz koga ima dva sina Aleksandra Sašu i Dragana, te dva unuka, Luku Bona i Bruna Roka.
Osnovnu školu završio je u Dolu Pješivačkom, osmogodišnju u Danilovgradu i Spužu, a srednju u titogradskoj Gimnaziji „Slobodan Škerović“. Medicinski fakultet upisao je u Zagrebu 1961, a diplomirao 1966. godine. Opštu hirurgiju specijalizovao je kod prof. dr Štulhofera, a subspecijalizaciju iz torakalne hirurgije kod jednog od najboljih u Evropi, prof . dr Topalovića. Grudna hirurgija postaće mu i životno opredjeljenje, pa je na Klinici za torakalnu hirurgiju kao šef operativnog trakta bio do odlaska u penziju, 2008. godine. Teme magistarskoga i doktorskog rada bile su: Biološka udaljenost raka pluća od benignih bolesti (copb i astme) i Fenotipski zdrave naše populacije. Neposredno nakon disertacije, stekao je status naučnog saradnika. U bolnici osniva i oprema Laboratorij za genetiku raka (primarnu referalnu laboratoriju evropskog multicentričnog istraživanja i aplikacije tumor markera) kojim rukovodi od njegovog osnivanja u decembru 1997. do 30. juna 2009. Za otvaranje laboratorije pripremao se punih pet godina, osiguravši prostor, kadrove i opremu po uzoru na Andersonov institut u Teksasu.
Početak okupljanja i organiziranog djelovanja Crnogoraca u Hrvatskoj, od osnivanja udruženja „Montenegro“ i Nacionalne zajednice, Pavićević ocjenjuje pozitivno. Razvijao se duh solidarnosti, jasno definisali stavovi prema agresiji na Hrvatsku, olakšavalo snalaženje i integraciju pripadnika crnogorske nacionalne manjine u olovnim vremenima etničkog ekskluzivizma. Premda je Pavićević 1996. godine bio izabran u Predsjedništvo NZCH, zbog niza nepravilnosti i problema u radu zajednice, nakon tri mjeseca (zajedno s još dvojicom članova Predsjedništva) podnio je ostavku i sve do 2000. se nije angažovao u radu. Do preokreta je došlo 1999. godine, kad je došlo do smjene staroga rukovodstva. Od 2001, kada je na Godišnjoj skupštini NZCH u Rijeci postao čelni čovjek Zajednice, do septembra 2015. godine, Pavićević je svojim idejama, predanošću i stilom djelovanja bitno obilježio programski, organizacijski i personalni profil organiziranog djelovanja Crnogoraca u Hrvatskoj. Sam Pavićević je rekao da su ga tri ključna razloga motivisala da se uključi u rad Zajednice. Najprije, želja da se očuva „crnogorsko biće“ u Hrvatskoj (koje je od 1991. do 2001. prepolovljeno) sa svojstvenim etičkim kodeksom. Nadalje, uvjerenje da Crnogorci nijesu građani drugog reda u hrvatskom društvu, da njihov ne samo pravi status nego i zbiljski ugled ovise pretežno o njima samima, o njihovoj sposobnosti da očuvaju i razviju vlastiti individualitet. Naposljetku, znanje o tome da je za golo samoodržanje Crnogoraca (da se ne „odnarode“) nužna suverena i demokratska matična država, uz puno poštovanje prava građana Crne Gore da sami odlučuju o svojoj sudbini.
- Na programskom planu, mogu se izdvojiti dva njegova osnovna dostignuća. Prvo su Dani crnogorske kulture, koji se u saradnji s Ministarstvom kulture Crne Gore, uspješno organizuju desetak godina. Drugo je izdavačka djelatnost, koja je postala i zaštitni znak NZCH kao kulturne zajednice, s nekoliko biblioteka, više desetina naslova knjiga, a u saradnji s partnerima kako u Crnoj Gori (Matica crnogorska, Hrvatsko građansko društvo), tako i u Hrvatskoj (Skaner studio, Antibarbarus, Disput). Izuzetno je značajan je Pavićevićev angažman na povezivanju Zajednice s matičnom državom, kako njezinim institucijama, tako i nevladinim udruženjima. Često je isticao da bez oslonca na matičnu državu nema budućnosti. Otuda i neizmjeran angažman na internacionalizaciji crnogorskog pitanja, aktivnostima i brojnim manifestacijama sa svrhom i ciljem obnove nezavisnosti i njenom vraćanju u porodicu nezavisnih država svijeta. Mora se naglasiti da je saradnju s Maticom crnogorskom, s kojom je NZCH održavala bliske kontakte, uzdigao u stratešku institucionalizovanu vezu, pretvorivši Zajednicu u najistaknutiji autonomni punkt Matice crnogorske, kao najšireg nacionalnog kulturnog pokreta u inostranstvu. Nisu ništa manje važni rezultati u povezivanju i saradnji Zajednice s Hrvatskim građanskim društvom iz Kotora, u duhu gesla da su „nacionalne manjine“ istinsko bogatstvo demokratskih država i modernih društava. Za svoj angažman dobio je visoko priznanje predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, koji je povodom Dana neovisnosti 8. oktobra 2009. odlikovao ovog ljekara, naučnika i humanistu Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za „osobite zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota“, a na prijedlog Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, Bokeljske mornarice i Dragovoljaca domovinskog rata iz Dubrovnika – navode iz NZCH.
Izvor i foto: Radio Dux
