Piše: Mihailo TERZIĆ
Ukoliko smo vješti, da osluškujemo političko „ćutanje“ i tumačimo izjave lidera našeg najvećeg susjeda, koji uz svaki apel, za mir i suživot u regionu, obavezno doda, da to čini,ne zato što su slabi, već zato jer su „jaki“ i kada te „jake“ politička elita susjedne države nazove „šakom jada“,kad se u vazduhu osjeća da je region ponovo zasićen povamirenim nacizmom i „kontrolisanim haosom“, kada su sportski stadioni ponovo postali tribine za masovne patološke pozive na klanje i ubijanje,postajete svjesni ambijenta makrosocijalne ponerološke infekcije koji, po pravilu, generira Zlo.
Sve počelo rehabilitacijom četnika i ustaša: A počelo je duhovnom, političkom i pravnom rehabilitacijom četničih i ustaških izdajnika i zločinaca a stiglo, do podizanja spomenika ustaškom teroristi. Iz udžbenika istorije, u Sarajevu, mladi naraštaji će da uče da je Republika Srpska genocidna tvorevina i da su Srbi agresori.
Političko i mentalno okruženje Crne Gore je prezasićeno ideološko-političkom kontaminacijom i upozorava da nije vrijeme za političku dremljivost i naučnu lenjost intelektualne crnogorske elite. Sociopatologija nas upozorava a iskustvo potvrđuje da uzroci Zla leže u namjerama zlih ljudi. A dio njih su glavni aspranti za osvajanje „Eridine jabuke razdora“ u Crnoj Gori, po nalogu svojih ideoloških štabova.
Državnička mudrost, aktuelnoj političkoj eliti u Crnoj Gori, nalaže potrebu da se sagleda prava mjera štetnosti svih pojavnih oblika Zla, koji se, u raznim oblicima ispoljavaju i prelivaju u makrosocijalni i politički prostor Crne Gore. Geo-politički kontekst globalnih interesa je prava mjera objektivizacije aktuelnih dinamičnih tokova koji se tiču Crne Gore.
Možda je bježanija deset „neustaršivih“iz Skupštine Kosova u Čakorska brda, gest „osvetničkog inata“,možda inercija „navike kosovske bježanije“ ili možda specijalna politička poruka Beograda Podgorici?
Nikoga i ništa nije mudro ni podcijeniti ni precijeniti.
Teritorijalne pretenzije: Ni one koji bi malo Prevlake, ni one koji bi na more do Sutorine, pa tek one, koji rekoše da je granica na rijeci Tari, ili one koji bi komad Vasojevića i Čakora, pa do prisvajanja djela crnogorske teritorije za autonomni i samostalni Sandžak.Nedavno je i emisar velikoalbanske ideje obilazio interesna područja u Crnoj Gori?U nekim udžbenicima istorije susjednih zemalja prisvaja se i falsifikuje crnogorska; kulturna,duhovna i materijalna prošlost.
Sve te anticrnogorske ideje, politike, namjere i radnje imaju svoje „izvođače radova“ u Crnoj Gori i političke mentore van zemlje.
Svi se oni kandiduju za „Eridinu ponudu“. Kako bi bili spremni, za neko vrijeme i za neku, možda, novu raspodjelu geopolitičkih interesa u ovom regionu Balkana.
Šampioni svađa: Ako tipujemo političke šanse i prednosti pretedenata za osvajanje ponude „Boginje svađa“ u Crnoj Gori, najizglednije šanse su na strani onih koji su odavno dio političkog sistema, koje sistem , svojom sterilnošću i imunološkom disfunkcijom hrani kao Lomehuzove bube. Oni nijesu za promjenu sistema, ONI su za smjenu i zamjenu države. Oni bi, u svakom sistemu svijeta, po sili zakona bili van sistema. Oni znaju da nemju šansu da na civilizovan način ostvare politički cilj, jer oni i nijesu proizviod civilizovanog progresa, nego politički reslovi deluzivne geneze Zla. Njima je još samo Zlo ostalo kao sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva.
Na čelu te najpogubnije varijante, za Crnu Goru, je četnički Vojvoda kao nosilac ideologije Velikog Zla i duhovni raskolnik Svetosavski, koji neki dan saopšti politički program njegove pseudoduhovnosti.Veli; NATO je isto što i Hitlerov fašizam, a politiku Rusije izjednači sa Svetošću Sv. Petra Cetinjskog i još lukavo zaigra na emotivnu kolektivnu svijest Crnogoraca o lažnom kosovskom Mitu kao, navodno, „žili kucavici Crne Gore“.
Mogao bi Risto znati da je ta „kucavica“prestala kucati još u 17. vijeku od bježanije njegovog uzora Čarnojevića sa Srbljima, habzburškom Lepoldu i nije više zakucala ni do poslednje bježanije, navodno ugroženih, iz kosovske Skupštne.
Klero-velikosrpsku simbiozu u Crnoj Gori njive Oni koji gromoglasno ćute, sve dok im se ne ponudi „žrtveni jarac“ kao nagrada za lojalnost većem i jačem. Njihova politika je dominantno remetilačka i predstavlja infektivno jezgro u biću države. Ona generiše apetite ostalih pretedenata za „jabuku razdora“ . Njihov je zadatak da svim sredstvima spriječe Crnu Goru da se uključi u kolektivni bezbjednostni sitem NATO integracija. Jer taj sistem izbacuje iz pogona njihov ideološki san, da ponovo izbrišu Crnu Goru iz spiska samostalnih država svijeta. Oni koji ne osvoje „Eridinu glavnu nagradu“,zadovoljili bi se i utješnom, da prigrabe bar neke dijelić naše države.
Sofisticirane podvale: Građane Crne Gore treba upozoriti, radi njihove sigurnosti i mentalne imunizacije, na podvale sofisticiranih propagandnih metoda, koje će im „ tumači i apostoli“ anticrnogorske politike, nametati u formi upakovanih slatkorečivih parola. U masovnoj propagandnoj oprecionalizaciji te strategije, namijenjenoj obmani građana, posebno su aktivni; „stručnjak opšte prakse“ iz Šilerove, general „savjetnik ulice“ i duhovni spiritus-movens, pop Risto. Poslednji, vazda pripravan da da blagoslov svemu što šteti državi. Ti „tumači ideoloških snova“ bestidno koriste najtananija osjećanja ljudi da njima manipulišu i da za sve njihove teškoće „pronađu krivca“ u globalnoj političkoj orjentaciji Crne Gore. Aktuelnu vlast ne tretiraju kao političkog rivala, nego kao političkog neprijatelja. Podsvjesna dominacija patološke mržnje prema vodećoj političkoj nomenklaturi, blokira njihovu objektivnu percepciju stvarnosti u Crnoj Gori...“Tumači ideoloških snova“ velikodržavne anticrnogorske politike, moralizirajućim interpretacijama aktuelnih dešavanja u CG, postaju jeftina i štetna zabava za neobaviještene i lakovjerne.Oni,metaforički rečeno,beznadežno, nude crnogorskim građanima da se ukrcaju u „pogrešan voz“razvoja CG,ubjeđujući ih da će im svaka usputna stanica biti prava.Divan primjer za anakolut.
Naravno, da se aktuelnoj vodećoj političkoj nomenklaturi može prigovoriti mnogo toga, ali joj se ne može osporiti držvotvorna dalekovidost, da je Crnu Goru u pravo vrijeme ukrcala na pravi brod i odredila pravi cilj. I da zna koji joj je vjetar pogodan na putu do cilja. Istina, Posada rijetko silazi u potpalublje, gdje je većina i gdje su otvori za potapanje broda najosjetljiviji. Ponekad, briga o „posadi“ i „kapetanu“ dominira nad kolektivnom brigom za sve putnike broda. Nije uvijek prisutno iskreno uvjerenje da je moguća promjena „posade“ radi bezbednijeg stizanja do cilja. A siguran put ka cilju opravdava svako sredstvo. Svako skretanje sa tog puta je je put u ambis za Crnu Goru.
Grčku boginju Eridu, zbog podvala i spletki, koje su dovele i do Trojanskog rata, nijesu voljeli ni bogovi ni ljudi, podržavao je samo Ares- bog rata?A valja znati da bogovi rata ne ginu u ratu. Žrtve takvih Bogova se naknadno otkopavaju po masovnim grobnicama i često njihovi posmrtni ostaci služe za mobilizaciju novih žrtava, starim Bogovima Rata.
Rat je, zna se, nastavak politike drugim sredstvima, njemu predhode „Eridine razmirice“ i sukobi, uz kolektivnu manipulaciju masama. Uspješna odbrana od toga Zla je; aktivna energija kolektivne solidarnosti građanskog patriotizma svih građana. Ali to je tema za neko novo razmišljanje.
