To se u Srbiji nije moglo dogoditi. Građani su mogli da biraju: ličnu kartu sa čipom ili bez. Razlika? Ako imaš onu sa čipom ne moraš mijenjati za slučaj promjene adrese. I to je – sve. Obje su važeče, ali u većini, građani su birali bez čipa: plašili su se elektroničkog očitavanja, pamćenja i zloupotrebe njihovih identifikacionih podataka.
Kod nas je pasoš biometrijski, a važeća lična karta nije, mada je urađena na osnovu takvih podataka. Pošto zakon o izborima donesen dvotrećinskom većinom 2006, u četiri odredbe, koristi termin „lična karta“, a u članu 80, prvi i jedini put, pominje se kao uslov za glasanje: „biometrijska lična karta“, stvorena je pravna konfuzija; pokazalo se, lizalica za izborne smicalice i manipulatore.
Polumjesečna nebuloza: da li su lične karte biometrijske, te hoće li sa njima moći da se identifikuju građani prilikom ostvarivanja biračkog prava (dakle –prilikom glasanja) dobila je epilog (doduše, sa zakašnjenjem) na Državnoj izbornoj komisiji. DIK je ocijenio, većinom glasova, da se može (i mora!) glasati važećom ličnom kartom, te da ne treba mijenjati izborni zakon, „bez obzira na različito jezičko određenja“. Nastranu to što se zakon ne može mijenjati nakon odluke o raspisivanju parlamentarnih izbora. I kao što to biva, sad se složno i udarnički, i to osporava. Ko? Prvi: Sekretar DIK-a (SNP) i njegova stranka, a potom MANS! Nazdravlje! Onaj ko je odlučio da Državnu izbornu komisiju čine predstavnici stranaka koje su uzurpirale (uz kohabitaciju civilnog sektora) štošta u ovoj državi, morao je znati da će prilikom odlučivanja dolaziti do polarizacije na većinu i manjinu, i da će se odluke DIK-a zbog sastava njenih članova napadati po partijskom principu, što se upravo događa.
Predsjednik (DPS) i vladajuća većina jedno, sekretar iz SNP-a i njegova stranka drugo. Sekretar ocjenjuje: „Neko traži da se ne poštuje zakon“, SNP: „Sjednica DIK-a pokazala osionost DPS-a“, a MANS, da većina u DIK-u, političkim preglasavanjem isključivo predstavnika vladajuće većine o biometrijskim ličnim kartama, zadaje „finalni udarac“ kredibilitetu te institucije, kao da bi on postojao da je drugačije odlučeno.
Da li vladajuća većina predlaže bezakonje? DIK primjećuje kako su „neke nejasnoće u vezi sa primjenom Zakona o izboru odbornika i poslanika nastale usljed toga što se u članovima 68a, 68b, 85 i 85a tog Zakona koristi termin ’lična karta’, a samo u članu 80 stav 1 istog zakona koristi termin ’biometrijska lična karta“.
„Bez obzira na različito jezičko određenje, jasno je da se sve navedene zakonske odredbe odnose na jednu istu ličnu kartu, jer je Zakonom o ličnoj karti izričito propisano da građanin može imati samo jednu ličnu kartu. S obzirom na to da se identifikacija birača može nesporno izvršiti samo na osnovu lične karte izdate u skladu sa Zakonom o ličnoj karti, nije relevantno što se za tu ličnu kartu u Zakonu o izboru odbornika i poslanika koriste dva jezička određenja“. Eto, to je stav DIK-a. I tačka.
Član 80, eto, čini čuda. A veće čudo od samog tog člana 80 jeste, kako niko iz vlasti i opozicije, od zakonopisaca i zakonodavaca, ne viđe da nije kompatibilan sa stvarnošću, a upisan je dvotrećinskom voljom, te da dovodi do deharmonizacije crnogorskog pravnog sistema u kome, gle čuda, jedan društveni odnos: izbore, uređuju čak četiri zakona! 365 dana usaglašavanja, koliko je tek novca potrošeno: radne grupe, poslanici i eksperti, ministri i podministri, mudra vlast i opozicija plus nevladin sektor, profesori i novinira, policija i koalicija, studenti i akademici (pa dvotrećinski zakon) a do dana današnjeg nijesu znali kakva je naša nova lična karta. To, naravno, ne umanjuje validnost lične karte, ali urušava sistem našeg administrativnog ustrojstva, ili kako se se to evropski kaže „administrativni kapacitet“. I to voljom Parlamenta! kome nije prvi put da donosi, još voljom dvotrećinske poziciono-opozicione većine, neustavne i protivurječne propise. Ustav kaže da u Crnoj Gori imamo neposredne izbore, a zakon propisuje izbore političkih partija! Sad neka neko kaže da je bio naivan ili prevaren. Neznanje nas inače skupo košta. Bilo čipovano ili ne.
Branko Vojičić - rtcg.me
