- Moji preci stigli su u Argentinu 1818. Prvi je bio Huan i drugi je Miguel - otac mog prađeda. Njegovi roditelji su bili Đuro Damjanović i Anđe Perović, porijeklom iz Kotora i Prčnja. Oba brata su krštena u crkvi San Lucas, gdje vjerujemo da postoje i podaci. Oni su se naselili u argentinskoj pokrajini Entre Rios, u selu u blizini rijeke, i posvetili se gradnji brodova, čime se njihova porodica bavila u rodnoj Crnoj Gori. Podaci pokazuju da se porodica Damjanović prva naselila u Argentini, samo dvije godine nakon sticanja nezavisnosti i od tada smo imali istaknutu ulogu u javnom životu zemlje -kaže naš sagovornik. Ivan priča da su se riječi Jugoslavija i Crna Gora često pominjale u njihovoj kući.
- Kao dijete sam čuo da moj djed govori o Jugoslaviji. Pričali smo o obalama Jadrana kao mjestu gdje je počela naša porodična istorija. U mom slučaju, osjećam Crnu Goru kao zemlju porijekla, dijelom mog bića. To je moj korijen koji ostaje na drugoj strani okeana, daleko i blizu, istovremeno - kaže Damjanović. On objašnjava da je Kongres Crnogoraca Latinske Amerike, koji je u junu održan u Buenos Airesu, bio veoma važan prvi korak.
- Na neki način, potomci Crne Gore su preživjeli decenije u izolaciji od matice, ali su istovremeno ostajali ujedinjeni. Moramo dati kontinuitet, oblik i sadržaj toj zajednici, kako u Argentini, tako i u Latinskoj Americi. Rad ambasadora Gordana Stojovića, kao i nedavna posjeta premijera Mila Đukanovića su veoma važni podsticaji za nas. Osjećamo da smo dio Crne Gore, čak i hiljadama kilometara daleko. I mi smo sinovi Crne Gore - ističe on. (Opširnije u Pobjedi)
