Kako je naveo, ima dovoljno dokaza da je sasvim suprotno.
„Od Komisije za suzbijanje sive ekonomije, gdje je značajno učešće imala i opozicija, koja je radila neselektivno i trasparentno, pa do akcije „Siva zona na sva zvona“, gdje su sedmično objavljivani svi poreski prekršaji. Ili, do međunarodnog projekta „Budi odgovoran“ koji je više puta nagrađivan, zbog neselektivnosti u procesu naplate javnih priihoda“, saopštio je Žugić.
On je kazao da su dokaz za to i ocjene Svjetske banke o najuspješnijoj fiskalnoj konsolidaciji, kao i objavljivanje takozvane crne liste od 1. jula 2013. godine, za najviših 100 dužnika.
Kasnije je, kako je rekao Žugić, na zahtjev ranijeg ministra finansija, objavljivano 200 kompanija sa najvišim poreskim dugom, kao i 50 kompanija po osnovu duga za javne prihode na zarade.
„Ako postoje privilegovani, što čeka novi ministar koji već mjesecima priziva i proziva privilegovane, koji svi zajedno državi na dnevnoj osnovi plaćaju kamatu od 0,03 procenta ili blizu 11 odsto godišnje. Zašto ne ispravi „grešku“ ili „namjeru“, kako sam kaže? Da li on ima svoje privilegovane? Odgovor je – ima. Da li se drži principa koje dnevno promoviše? Svakako da ne drži. Posebno u dijelu njemu bliskih i naklonjenih medija i kompanija“, naveo je Žugić.
Prema njegovim riječima, očigledno se ne radi o struci, nego o politikantstvu.
Žugić je, govoreći o dosljednosti o predlaganju zakona o smanjenju poreskog duga po ugledu na estonski model, rekao da je u kontinuitetu predlagao da se mora dati šansa kompanijama sa potencijalima, i onima koje imaju imovinu i biznis plan, a nemaju trenutnu likvidnost.
Kako je kazao, kao raniji ministar finansija, predlagao je donošenje zakona o otpisu kamata na poreska i carinska dugovanja, jer su strane kompanije pokazivale značajno interesovanje za taj model.
Žugić je dodao da taj predlog nije dobio zeleno svijetlo, najviše zbog, kako je saopštio, stava sadašnjeg ministra finansija koji je bio negativan.
„Sada, neposredno pred izbore, predlaže značajno radikalnije rješenje. Zašto sad, zašto radikalnije, prosudiće javnost – je li u pitanju politika ili „briga“ o održivosti ekonomije“, zaključio je Žugić.
