Tako se, primjerice, od ukupno nešto više od 42.000 žitelja ovog grada na Jadranu, njih oko 15.000 izjasnilo kao Bošnjaci, Albanci, muslimani, Crnogorci islamske vjere, Romi, te tako oni čine trećinu stanovnika Bara.
Jaka simbolika
"Riječ je o zajednici koja je uspjela ne samo da sačuva nego i unaprijedi svoje vjersko i kulturno nasljeđe. Nije slučajno da je upravo ovdje napravljen najveći islamski centar, možda i na Balkanu. Nije slučajno ovo prostor na kome se muslimani prožimaju s drugim vjerama. Često u dvorištima ovdašnjih džamija možete naći i pravoslavce i katolike, nije slučajno da se baš u Baru uskoro otvara najveći pravoslavni hram u Crnoj Gori i najveća katolička katedrala u državi. To ima neku simboliku, jer ovdje su stoljećima izmiješane različite nacije, kulture, vjere i običaji", kaže Suljo Mustafić, član Mešihata Islamske zajednice Crne Gore, potpredsjednik crnogorskog parlamenta i visoki funkcioner Bošnjačke stranke Crne Gore.
Gradnju Islamskog kulturnog centra, u čijem je sastavu i Selimija džamija, Odbor IZ Bar započeo je krajem jula 2002. godine. U izgradnju monumentalnog kompleksa uloženo je oko tri miliona eura. Barani i njihova dijaspora prikupili su milion, a prijateljska Turska dodala još dva, pa je Bar 2014. dobio kompleks na 4.000 kvadratnih metara površine.
Džamija Selimija, koja je dobila ime po prvoj džamiji izgrađenoj u Baru od koje su do danas ostali samo temelji, može primiti oko 1.500 vjernika, dok ostatak centra sadrži veliku kongresnu salu, najveću knjižaru u Crnoj Gori, biblioteku, vrtić, veliki restoran, učionice za arapski, turski, uskoro i engleski jezik, zubnu ambulantu, teretanu te kancelarije za zaposlene i apartmane za goste.
"Bar je mali grad, a ima jedan od najvećih vakufa u bivšoj Jugoslaviji. Allah dragi je počastio ovaj narod i ovim zdanjem zahvaljujući velikim vakifima. Sakupili smo više od milion eura od vjernika iz Bara i naše dijaspore, a onda nam se priključio turski narod. Međutim, mi ne damo reći da je Turska napravila ovaj islamski centar, već je to uradio Odbor IZ Bar, uz Tursku kao najvećeg donatora", kaže Muidin Milaimi, glavni imam Odbora IZ Bar.
Renovirano je i svih 14 barskih džamija, kao i zgrada jednog od najstarijih šerijatskih sudova na Balkanu te je višestruko povećan broj vjernika na namazima.
Na brdu iznad Bara su ostaci Starog grada. Teško je oštećen u zemljotresima, ali u njemu su i danas u međuvremenu obnovljeni bogomolje i objekti različitih vladara i religija. U podnožju su džamije, stara pravoslavna crkva, čiji je glavni ktitor bio tadašnji gradski upravitelj Selim-beg, te katolička katedrala stara blizu 930 godina.
Poruka Bosancima
Čedo Ratković prije tri decenije bio je predsjednik opštine i jedan je od Baranima najdražih ljudi na toj funkciji. Kaže da je početkom 18. vijeka njegova porodica, bježeći od krvne osvete, došla iz okoline Cetinja.
"Ovo je tada bilo tursko, a tamo Crna Gora. Pobjegli smo ovamo, promijenili krsnu slavu, ali zadržali smo pravoslavlje i bili vrlo uvaženi. I kad me neko sad pita kad ste najbolje živjeli, ja im kažem da je najbolje bilo za vrijeme Turaka. Sada moja djeca neće ni u jednu partiju i ne mogu ništa da napreduju, a u velikoj turskoj imperiji mogli su i Srbi, i Hrvati, i Albanci biti veliki veziri ako su bili sposobni. Ni sad ja ne bih bježao da se napreduje prema sposobnostima. A da je neko veći Crnogorac i patriota od mene, ja to ne priznajem", kaže Ratković.
Navodi brojne primjere viševjekovnog zajedništva muslimana i pravoslavaca i ističe da su i danas većina njegovih prijatelja muslimani.
"Znaš kakvu bih ja poruku poslao Bosancima? Da ne slušaju političare, nego da slušaju svoje srce. Mi prije, ko je god došao iz Bosne, nismo znali je li pravoslavni, musliman ili katolik. Sve smo ih zvali Bosancima. To u Bosni što se desilo je fenomen, jer tamo je mnogo više bilo veza i brakova između muslimana i pravoslavnih nego kod nas. Kod nas je to bilo vrlo rijetko, poštovali smo se, ali se nismo orođavali. Suživot je bio u bosanskom mentalitetu i o tome smo svi mi ostali mogli da učimo. Međutim, to se srušilo zbog interesa, novca, politike. Mislim da ima nade, samo mlade treba osloboditi te hipoteke podjela", poručuje Ratković.
Uspjesi Islamske zajednice, pozitivne poruke i lijepe želje za BiH od većine stanovnika susjedne države samo su odraz ukupnih promjena crnogorskog društva u posljednjih nekoliko godina.
"Ponosni smo što smo približili bošnjački narod institucijama države Crne Gore i te institucije učinili više bošnjačkima nego što su bile. Od 2009. godine smo u vlasti i otad je broj Bošnjaka u državnim institucijama utrostručen. Od nekih dva posto danas je u njima Bošnjaka i muslimana šest do sedam posto. To je daleko od procenta koji je realan, jer je Bošnjaka i muslimana u Crnoj Gori 13 posto, a realno više od 15 posto, jer su se neki izjasnili i kao Crnogorci islamske vjere. Međutim, mnogo značajnije je da su, zaslugom Bošnjačke stranke, Bošnjaci i bosanski jezik danas u Ustavu Crne Gore, da smo u sva zakonska rješenja ugradili principe autentične predstavljenosti i srazmjerne zastupljenosti, implementirane kroz zakone o državnim službenicima i namještenicima, vojsci, policiji te druge zakone. Odvojen je i sistem ishrane u bolnicama, studentskim domovima i drugim javnim ustanovama, ističe Suljo Mustafić, politički direktor Bošnjačke stranke i potpredsjednik Skupštine Crne Gore.
Dobar primjer za BiH
Uprkos problemima, multietničnost Crne Gore uglavnom je sačuvana te bi ova činjenica, kao i brzo napredovanje našeg susjeda ka NATO-u i EU mogla predstavljati dobru poruku cijelom regionu, smatra Mustafić, a piše Avaz u svojoj reportaži iz Bara.
"Mislim da to može dobar primjer i za Bosnu. Crna Gora je partner BiH i BiH je partner Crnoj Gori. Veze između nas su vrlo duboke, trajne su, porodične, prijateljske i među narodima, ali su te veze i ekonomske. Mislim da nam trebaju bolji putevi da nas bolje povežu, da nam se ne dešavaju tragedije, da je perspektiva Crne Gore - i u oblastima energetike, turizma, poljoprivrede - saradnja s Bosnom, da su tu ogromni potencijali. Mislim da su Bosni veoma važni stabilnost, unutrašnja kohezija, konsenzus oko državnih interesa svih građana i naroda. Bosna je istorijski i u svakom pogledu bila primjer svijetu kako treba živjeti zajedno. Mislim da to ona može biti i dalje", ističe Mustafić.
Avaz, rtcg.me
