Za šest dana odigrano je 149 utakmica. Gledaoci su svaki dan, na tri terena gdje se istovremeno igralo, mogli u raznim kategorijama gledati čak 27 utakmica!
Zanimljivo da je na prvenstvu bila prijavljena i jedna ekipa sedamdesetogodišnjaka! Ekipa iz Njemačke SSV “Cannstatt” bila je prijavljena u kategoriji 70+ u kojoj je igrao i jedan vaterpolista rođen 1938. godine (dakle, sa punih 78.godina !).
Prije EP za veterane u vaterpolu, u Rijeci se održalo i EP za veterane u daljinskom plivanju, gdje je učestvovalo preko 500 takmičara.
Naš put u Rijeku, na Evropsko prvenstvo veterana, je bio put u nepoznato. Slično kao put ljudi koji su prvi put pokušali osvojiti neosvojivo!
Prijavili smo se u kategoriji 35+ i kao protivnike smo dobili ekipe: WC “BULL'S BLOOD EGER” (HUN), WC “EURO SPORTING ROMA” (ITA), WC “REAL CANOE MADRID” (ESP) i WC “UZHOGORD” (UKR). Sistem takmičenja u našoj kategoriji je bio takav da se igralo po principu svako sa svakim, a to je značilo svaki dan po jedna utakmica od ponedeljka do petka i u subotu utakmica za plasman (u našoj kategoriji je odigrano najviše utakmica). Raspored za plasman je zavisio od pozicije na tabeli nakon odigranih utakmica u grupi, a princip je bio da su prvi i drugi igrali za prvo mjesto, treći i četvrti za treće i peti i šesti za peto mjesto. Nismo znali kolike su naše psihičke i fizičke mogućnosti! O ekipama koje su bile naši protivnici nismo znali ništa, osim da postoje već godinama i da su svi bili učesnici velikih evropskih i svjetskih takmičenja. Doduše, imali smo informaciju da Veterani Partizana treniraju i pripremaju se već dva mjeseca (teretana i bazen). Da su doveli, legendu vaterpola, Deja Dabovića da ih uigra i disciplinuje!
Upravo smo i igrali sa njima prvu utakmicu i dobili ih samo na srce, koje smo ostavili u bazenu, krajnji rezultat je bio 8:6 (4:4, 1:1, 1:1, 2:0). Sve nakon te utakmice je bilo ravno agoniji. Počele su povrede, izazvane malim brojem treninga. Pokušali smo spasiti što se spasti može. Jednostavno srce je htjelo a tijelo nije moglo. U drugom kolu sastali smo se sa italijanskom ekipom “Euro Sporting Roma” i u neizvjesnoj utakmici pretrpjeli poraz rezultatom 5:7 (2:1, 1:4, 2:1, 0:1). U trećem kolu čekala nas je ukrajinska ekipa gdje smo nakon iscrpljujuće borbe i velikog broja propuštenih prilika igrali nerješeno 4:4 (0:0, 1:1, 2:3, 1:0). U četvrtom kolu sastali smo se sa španskom ekipom “Real Canoe Madrid” i ostvarili pobjedu rezultatom 7:5 (3:2, 1:1, 2:1, 1:1). U posljednjem petom kolu igrali smo sa moćnom ekipom mađarskog “Egera” i uz maksimalno zalaganje ipak pred njima položili oružje pri rezultatu 5:12 (1:3, 2:2, 1:3, 1:4).
Nakon završenog takmičenja u grupnoj fazi zauzeli smo treće mejsto i u borbi za bronzu sastali smo se ponovo sa ekipom španskog “Real Canoe Madrid”. U teškoj utakmici izborili smo pobjedu i osvojili Evropsku bronzanu medalju, 6:5 (4:2, 1:1, 0:1, 1:1).
Nakon svega, ponosni smo što smo iz uslova u kojima su počeli osnivači Jadrana davne 1926. godine, sa plaže Bijela Vila, pošli, vidjeli i donijeli evropsku bronzu u naš grad! Uz naš grad na najbolji način smo prezentovali i državu. Državna zastava je bila na prvom mjestu od svih 19 zemalja učesnika turnira!
Da bi opstali i sve koji cijene ono što radimo ponovo obradovali, potrebno nam je samo malo, a to je tri puta sedmično po sat vremena u pola bazena!
Da li je to puno?
Našim dosadašnjim radom i ponašanjem, na svakom koraku promovisali smo naš grad kao svoju kuću!
Apelujemo, pomozite svi zbog nas i vas!
Zbog našeg grada, da ga na sve načine promovišemo i zajednički vratimo na mjesto koje mu je nekada pripadalo - zaključuju iz PVK Jadran.
