POBJEDA: Dosta se govori o uticaju Rusije na region konkretno na referendum u Republici Srskoj, na Srbiju, na izbore u Crnoj Gori... Kolika je i kakva je uloga Rusije u tim procesima?
POPOV: Ruski faktor nije zanemarljiv u Crnoj Gori i to jeste opasnost za Mila Đukanovića. Rusi su poznati po svojoj strategiji djelovanja u regionima gdje je sve napeto i gdje je nestabilna politička situacija.
Rusija u regionu ima svoje interese i želi da udari kontru Evropi. Ona želi da ima i određen uticaj na region i računa na rusofilstvo koje je prisutno u Crnoj Gori i Srbiji.
Znamo da od Rusije nikada nije bilo velike vajde, ali dobro je što se Đukanović ponaša pragmatično. Odnos prema Rusiji će se promijeniti i kada Crna Gora postane članica NATO saveza.
POBJEDA: Što treba uraditi da se obnovi dijalog na relaciji BiH, Srbija i Hrvatska?
POPOV: Nevolja je u tome što se situacija pogoršala još od migrantske krize, jer je zbog nje i Evropska unija došla u krizu i počeli su dezintegracioni procesi: desio se Bregzit, a vidimo i kako postupaju pojedine članice EU.
Sve to se prenijelo i na region koji je van dioptrije EU, što je jedan od razloga zašto su stvari krenule nizbrdo. Inače, domaći političari su skloni da skreću pažnju na prepucavanja jer tako ubiraju poene kod domaćeg biračkog tijela i ujedno skreću pažnju sa domaćih problema.
Teško je odgovoriti šta treba da se desi. Na vlast treba da dođe odgovorna politička elita, što kod nas u Srbiji nije slučaj. Naši birači uglavnom biraju između manjeg i većeg zla jer nemaju alternativu.
Oni za koje smo mislili da su ,,naši“, da su demokratski orijentisani, da će raditi na izgradnji demokratskih institucija, da ce uljuditi zemlju pokazali su da su među onima koji su na drugoj strani.
Zato je i pobijedila desna opcija koja vlada i u Evropi dok je u prošloj deceniji na vlasti bila ljevica. Tako je i ovdje: desna opcija se zasniva na populizmu i pobjeđuje samo zato što su birače razočarali oni, za koje su mislili da ce demokratizovati zemlju. Dakle, svuda fale demokratske institucije.
POBJEDA: Koga je Dodik provocirao referendumom: Srbiju, EU, Sarajevo? Kome se on inatio?
POPOV: Tu ima uobičajenog srpskog inata, ali on je faktički spasavao svoju kožu. Bio je višestruko pritisnut sa jedne strane krivičnim prijavama opozicije protiv njega, koje su prilično dobro utemeljene i ako bi se one aktivirale i po njima postupalo Dodik bi mogao da snosi određene posljedice.
S druge strane, njemu je očito moć u opadanju što su pokazali i prošli izbori gdje je izgubio i mjesto u parlamentu i Predsjedništvu BiH, ali i neke lokalne samouprave.
Znači, on je iskoristio referendum kao adut da ojača svoju poziciju i natjera opoziciju da igra po njegovim pravilima - jer bi u suprotnom opozicija bila izdajnička.
Ujedno je referendumom skrenuta pažnja sa pomenutih krivičnih prijava i loše ekonomske situacije u Republici Srpskoj.
Već sam proteklih dana rekao da se Dan Republike Srpske ne maže na hljeb već se od nečeg mora i živjeti. Nije najbitnije pitanje kada će biti Dan Republike Srpske. Na referendumsko pitanje odgovor se znao unaprijed, a za referendum je potrošeno 700 hiljada eura.
Dakle, referendum je bio potpuno nepotreban i samo je izazvao napetosti u BiH i cijelom regionu, a u priču je uvukao i mnoge druge igrače i u tom kontekstu nema goreg scenarija za BiH.
POBJEDA: Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačic je prije nekoliko dana na sjednici skupštinskog odbora za spoljnu politiku rekao da Dejtonski sporazum može da se mijenja ako se saglase sva tri naroda u BiH, ali i da Republika Srpska ovim referendumom ruši Dejton. Koji je postupak promjene Dejtonskog sporazuma?
POPOV: Dejtonski sporazum se ne može srušiti, ali referendumom je prekršen sporazum, odnosno odredbe dejtonskog Ustava pošto se odluke Ustavnog suda BiH moraju primjenjivati.
Prema tome, Dodik mora da snosi sankcije, a Dejtonski sporazum ostaje na snazi.
Taj sporazum ne mogu mijenjati samo sva tri naroda u BiH, već i oni koji su ga kreirali, a to su prije svega velike sile koje su garanti Dejtona i potpisale su ga i Srbija i Hrvatska.
Jasno je da Dejtonski sporazum ostaje na snazi, ali sada treba vidjeti šta dalje. Postoji mogućnost da se napravi solucija za stvaranje trećeg entiteta u BiH, kasnije i za neku vrstu konfederacije jer na ovaj način se više ne može ići u dalju konsolidaciju BiH – ali to svi moraju da vide i da se slože sa tim.
Mislim da sve to nije dobro jer su propuštene dvije decenije da se nešto konstruktivno uradi u pravcu konsolidacije BiH.
Dejtonski sporazum se mogao promijeniti prije deset godina bez ikakvih problema: prvo je trebalo vlast sa entiteta prenijeti na ovlašćenja koja pripadaju centralnoj državi i trebalo je uspostaviti pravilo da entiteti nemaju ovlašcenja koja pripadaju regionima.
Sve to bi onda vodilo u pravcu konsolidacije i uvećanja institucija BiH. Ovako kako sada stvari stoje, to je jedna ,,frankeštajn država“ od dva entiteta kod kojih je vlast, zatim slijede deset kantona i distriht Brčko i svugdje je vlast samo nije tamo gdje treba, a to je centralna država.
