Od samog dolaska u Zadar ekipa Zvezde (koja je tada igrala u najjačem sastavu u istoriji) je bila u pratnji policije. Da bi ušli u dvoranu crveno-bijeli košarkaši su morali da prođu kroz kordon policije, a kada su izašli na zagrijevanje u hali ih je čekalo novo iznenađenje!!
Po izlasku na teren svijetla u dvorani su bila ugašena a 3000 navijača držalo je upaljene svijeće, kako bi napravili dodatni pritisak na igrače.
Ali to nije sve. Tokom cijele utakmice publika je bacala na teren dogorjele svijeće, ali sudije iz Ljubljane nijesu smjele da u tako vatrenoj atmosferi prekinu meč jer bi to izazvalo još veću nervozu navijača.
I u takvoj atmosferi košarkaši Zvezde su uspjeli da budu na nivou i održavaju egal sa raspoloženom ekipom Zadra. Prelomni trenutak meča desio se u 35. minutu kada se najbolji igrač Zadrana Josip Pino Đerđa okliznuo na svijeću koja je bila na parketu i izvrnuo skočni zglob. Nije mogao da nastavi utakmicu, što je Zvezdi olakšalo da u finišu dođe do pobjede 61:60.
Ovaj meč je imao i treće poluvrijeme. Odmah po završetku duela, pripadnici vojske, tadašnje JNA, koji su bili kao ispomoć policiji, okružili su Beograđane i napravili živi zid oko njih jer su u tim trenucima navijači Zadra ušli na teren.
Međutim, jedna đevojka je uspjela da se probije i da šestarom ubode Ivana Sarjanovića u butinu. Košarkaši Zadra Krešimir Ćosić i Josip Đerđa su sve vrijeme ostali na terenu sa košarkašima Zvezde dok nijesu napuštili dvoranu.
Treba reći da je ovo bila najuzbudljivija sezona u istoriji jugoslovenske košarke. Liga je prekinuta krajem marta zbog virusa velikih boginja koji se tada pojavio u Jugoslaviji, a nastavljena je 4. aprila.
Poslije regularnog dijela sezone Zvezda i Jugoplastika su bile izjednačene po broju bodova, pa je morala da odluči majstorica (Tada se nije gledala koš razlike). Majstorica je odigrana u Ljubljani, a Zvezda je trijumfovala poslije produžetka sa 75:70 i osvojila 12. titulu šampiona države, prvu poslije 1955.
Telegraf.rs
