- Na naš narod, na žalost, oduvijek je uticalo to kada neko kaže da poznaje moćne ljude u politici, pravosuđu, bezbjednosnim službama. Prevaranti su inače među najpametnim kriminalcima. Obavezno se informišu dosta o moćnoj osobi čiji su „prijatelj“, „saradnik“, „savjetnik“... Tim detaljima kupe građane koji povjeruju da oni poznaju moćnu osobu. Tek kada potencijalnu žrtvu uvjere da poznaju nekog jakog u državi, nude svoje usluge da im završe neki posao - kaže sagovornik Blica blizak bezbjednosnim službama i dodaje da nerijetko i sami građani kažu da imaju problem, da im treba pomoć i ponude neku sumu za rješavanje. Prevarant tada traži malu sumu, ali zbog „nekih nepredviđenih troškova“ iznos mora da poveća.
Izvor Blica podsjeća da je lakovjernost, naivnost građana u poznanstvima sa moćnicima koja će obezbijediti posao, prestanak krivičnog gonjenja, najbolje koristila Radmila Ikić, sigurno najpoznatija prevarantkinja na ovim prostorima.
- Varala je ljude u Srbiji, ali i u Crnoj Gori, gdje se predstavljala kao kuma Mila Đukanovića, maltretirala osoblje budvanskog hotela „Avala“ i na kraju im ostala dužna 12.000 njemačkih maraka. U Srbiji se 90-tih godina predstavljala kao ljubavnica važnih ljudi iz svijeta politike - Slobodana Miloševića, bivšeg načelnika DB Radomira Markovića, bivšeg ministra policije Vlajka Stojiljkovića. Poslije 5. oktobra postala je „ljubavnica“ ministra Rasima Ljajića, ali i prijateljica Vladana Batića, Vojislava Koštunice. Opčinjen njenim vezama u političkom svijetu i pravosuđu, narod joj je davao pare - prisjeća se sagovornik Blica.

Da Cvetković i Ikićeva imaju nasljednike u mlađoj populaciji potvrdio je Stefan Vlajković iz Vrnjačke Banje, koji je falsifikovao diplomu Fizičkog fakulteta, na osnovu koje je upisao direktorske studije u Cirihu. Dobio je oko 5.500 eura iz Fonda za mlade talente, a srpska javnost ga je nekoliko mjeseci veličala kao naučnika „jer je u saradnji sa NASA trebalo da lansira prvi srpski satelit“.
Novica Đurđević i Snežana Tuzlak prevarili su oko 100 ljudi širom Srbije nudeći im posao u Interpolu, a za „obuku“ su im uzeli na hiljade evra. Đurđević se predstavljao kao direktor Regionalnog centra Interpola za jugoistočnu Evropu, a Tuzlak kao direktorka za područje Balkana. Izmislili su priču da će se u Smederevu graditi objekat Interpola, da su im potrebni agenti, ali i domari i drugo osoblje. Da bi sve bilo autentično Đurđević je organizovao i praktičnu obuku. Za kandidate je predvidio „test izdržljivosti“, pa je zakupio autobus i vodio ih na marš na planinu Ozren. Pored toga, „provjeravao“ je i njihovu sposobnost u borilačkim vještinama.
Izvor i foto: Blic.rs/A.Ž.A/ Petar Marković, RAS Srbija