Kao i svake godine u posljednjih šest, došlo je vrijeme za šesto okupljanje navijača Liverpula iz svih bivših republika Jugoslavije. Po prvi put konačno sve republike su bile na okupu. Pasoš do pasoša - crnogorski, srpski, hrvatski, bosanski, slovenački, makedonski - jedna prelijepa slika.
Prvo okupljanje je krenulo iz Bosne, preko Srbije, Makedonije, Crne Gore, Slovenije i na kraju sa Hrvatskom krug se zatvorio. Sljedeće godine kreće se ponovo. Ono što je interesantno jeste da se snima dokumentarac o ovom fenomenu regionalnog okupljanja. Kadrovi su pravljeni u Podgorici, Beogradu, Kruševcu, Sarajevu i na kraju u Zagrebu! Jedna lijepa priča će dobiti i svoj film.
Neke ekipe nijesu mogle dočekati subotu pa su već u petak bili u Zagrebu, ostali su sa prvim zracima subotnjeg jutra već polako pristizali. Hrvatski navijači su se potrudli da sve izgleda perfektno. Pab rezervisan i spreman da primi kako će se na kraju ispostaviti oko 250 ljudi!
Prije okupljanja u pabu, odigran je turnir u malom fudbalu - pobijedila je ekipa iz Zagreba.
Oko 3 sata popodne pab je već bio popunjen, zastave, šalovi, baneri na sve strane, i litre i litre piva. Atmosfera tri sata pred utakmicu je već bila odlična, pjesma se čula na sve strane, od “You’ll never walk alone” preko “Fields of Anfield Road”…
Vrijeme do utakmice je prošlo brzo, ljudi su se upoznavali jedni sa drugima, razmjenjivali svoja iskustva, očekivanja za ovu sezonu. Domaćini su odštampali majice koje su se simbolično prodavale za 7 eura, a sav prihod je otišao u humanitare svrhe, kao i prihod od tombole u kojoj je prva nagrada bila dres sa potpisima igrača.
Bilo je tu već dobro poznatih ljudi koji do sada nijesu propustili skoro ni jedno okupljanje poput Branka iz Podgorice, Darka iz Sarajeva, Miloša iz Beograda, Miloša iz Kruševca, Darka iz Kotora, Igora i Filipa iz Skoplja, Šerifa iz Slovenije….
Pred početak utakmice prostor u pabu je već bio prepun, atmosfera je došla do vrhunca pjevanjem himne kluba. Početak utakmice je obećavao, gol za vođstvo je doveo do erupcije oduševljenja, niko nije štedio sebe, pucalo je sve - od poda u pabu, do glasnih zica. Drugi gol navijače je uveo u mirnu luku, lagano ispijanje piva i neobavezne razgovore, tipa osvajamo titulu itd.
Drugo poluvrijeme obilovalo je šansama, ali kako to kod Liverpula uvijek biva, nikad i ništa ne može lako. 2:1 u posljednjih 10 minuta su postavili neku zabrinutost na lica navijača, ali oni ipak dolaze do tri boda i nastavljaju sa slavljem do ranih jutarnih časova.
Nedjeljno jutro je bilo predviđeno za laganu kafu u centru grada, liječenje mamurluka i razmjenjivanje iskustava od sinoć.
Kako je vrijeme odmicalo navijači Liverpula su se opraštali jedni od drugih, sa dozom tuge, jer do sljedećeg okupljanja ima još dosta vremena. U međuvremenu, druženje će se nastaviti po gradovima svih republika i - nikad nećemo hodati sami!
Izvor i foto: http://engleskifudbal.com/
