"Znamo da nijesmo sami. Prošlo je vise od mjesec dana od noći u kojoj su naše Dajana i Milica proživjele stravičnu nesreću. Srećom, proviđenjem, medicinskom stručnošću, našim molitvama, snagom njihove volje za životom ili čime već – one se oporavljaju. Našoj sreći teško je naći mjeru i tek sada polako shvatamo obim pomoći i podrške koji nam stizao iz svih krajeva Crne Gore, i iz svih krajeva svijeta u kojima ima ljudi porijeklom iz Crne Gore. I tek sada možemo svima vama da se zahvalimo, i na različitim oblicima pomoći, i na podsjetniku da nismo sami u nevolji.
Gotovo da je postalo obilježje našeg naroda da se najlakše ujedini u najtežim situacijama, kada nestaju u prah sve podjele i čegrsti, i kada čak i najjednostavnije riječi izrečene u trenu najveće potrebe imaju snagu najsnažnije utjehe. Što god ponekad mislili o nama, o podjelama kojima se mučimo – solidarnost je neumrla i ona nema ni vjeru ni naciju ni partiju, već samo dobrotu pojedinca i snagu zajednice kojoj svi pripadamo. Teško da ćemo uspjeti da se svima zahvalimo i odužimo u mjeri u kojoj zaslužujete.
Ne sumnjamo da smo svi svjesni i uzroka i obima i posljedica problema. Sada neko treba preuzeti odgovornost, jer ne možemo izdržati ravnodušnost i i
skrivanje iza birokratskih procedura. Životi su u pitanju.
Još jednom hvala svima i na dobro vam se vraćalo."