Ovo je stav poznatog crnogorskog novinara i publiciste Branka Vojičića, koji u susret četvrtoj medijskoj konferenciji Podgorički novinarski forum, čija je tema „Laž kao roba u medijima“, u intervjuu za Pobjedu kaže da klasični mediji gube ,,trku“ sa modernim, internet medijima, ne samo zato što su ovi dostupniji i brži, nego i zato što lažima biju svoje interesne bitke.
POBJEDA: Zašto je tema Foruma ,,Laž kao roba u medijima“?
VOJIČIĆ: Procijenili smo da je to regionalni problem, da je to stanje duha ovdje, na našem prostoru. To pokazuje i najnoviji primjer – navodna pošiljka zamrznutog mesa iz 1982. godine. Da li je više bitno ko je prvi objavio tu vijest - portali ili novine. Vijest je objavljena. U međuvremenu Uprava carina to demantuje. Kaže da nijetačno. Ali odmah čitam komentare, u medijima kritički nastrojenim prema vlasti, koji kažu da bi narodu bilo bolje da ga policija štiti od pokvarenog mesa, nego što se bavi terorizmom?! Znači: to je poenta čitave te priče. Imate vijest koja je lažna, imate demanti u koji ne moraš da vjeruješ i imaš propagandnu poentu – vlast treba više da se bavi lažnim mesom nego terorizmom, koji je aktuelna tema u Crnoj Gori. Iz ovog primjera se jasno vidi da mediji imaju upotrebnu vrijednost, a to znači da stvaraju pošto-poto profit i da je objektivna informacija samo roba. A dok god laž bude imala prođu, biće je.
POBJEDA: Znači, institucijama se ne vjeruje. Nije bitno što one saopšte. Svi imaju svoju istinu i (zlo)upotrebljavaju je kako im odgovara?
VOJIČIĆ: To je paradoks modernog vremena. Imate situaciju u kojoj tražite od institucija efikasnost, reforme, procesuiranje slučajeva da bi društvo moglo pozitivno da napreduje, a onda, s druge strane, obrušavanje na institucije sistema zbog čistog profiterskog interesa. Ipak, mnogo je teže nositi teret istine nego teret laži, ali dok god laž donosi profit mediji se bave njom i umjesto da budu poluga koja treba da pomogne da se društvo razvija i da rješava probleme, kojih objektivno imamo, mediji postaju sami za sebe problem, postaju sebi svrha, i tužilac i sudija.
POBJEDA: Mediji su, smatrate, izgubili svoju svrhu, osnovnu misiju?
VOJIČIĆ: Intencija demokratskog društva od 20. vijeka naovamo, da je misija medija da oslobode društvo, da su slobodni mediji ljudsko pravo, da su oni četvrta vlast u društvu, kontrolor vlasti, tribina za debatu, pretvorila se u suprotnost - danas su mediji poluga vlasti, poluga za formiranje političkih stranaka, poluga za vođenje paralelnih istraga, paralelne diplomatije, poluga za destrukciju.
POBJEDA: Stiče se utisak da smo u paradoksalnoj situaciji – više medija, manje slobode?
VOJIČIĆ: Što više medija, to manje istine. Danas imate obilje medija, ali morate da konsultujete i jedne i druge i treće da biste došli do ,,mrčo“ istine.
POBJEDA: Postoji li način da se mediji vrate svojoj osnovnoj svrsi?
VOJIČIĆ: Uvijek su mediji bili uz nekoga – interesnu, političku, biznis grupu. Ali sada je to prenaglašeno. Bojim se da povratka nazad nema. Kada otvorite ćup, kad izađe duh iz njega, to više nije moguće kontrolisati. Ipak, vjerujem da će javnost – čitaoci i gledaoci presuditi. Ljudi su inteligentni. Kada vide jedan dan vijest, a sjutra demanti i tako u nizu, i kada to postane hronično, počeće da gube povjerenje u taj medij. Nesreća je što klasični mediji sami ruše svoje temelje i, nažalost, ljudi se onda okre- ću internetu, društvenim mrežama gdje je stanje još gore, gdje tek objektivnost ne postoji. Vjerujem da to neće dovijeka. Prisjetimo se priče o dječaku koji je stalno uzbunjivao seljane: ,,Vuk! Vuk! Pokla- će ovce“! Seljani pođu, a vuka nema. I tako godinama. I više ne obraćaju pažnju na njega. A vuk je jednom došao i pokupio ovce. Dječak ih je zvao, ali oni ništa. E, to je ono što će se nama desiti. Malo po malo naš nerv počeo je da atrofira i to je posljedica takvog novinarstva. Sve je više ljudi koji ne gledaju neke sadržaje, ne čitaju neke novine…
POBJEDA: Gdje su institucije u medijskom haosu u Crnoj Gori?
VOJIČIĆ: Posljedica je da se i ono malo institucija što imamo urušava. I sada građani više ne vjeruju nikome. A to je sjajna situacija za medijske mešetare. Pogledajte u kakvu je situaciju došao specijalni tužilac. Sada sve rade da ga dezavuišu, unište. Vidi se da on nema medijskog iskustva, nije prošao sve te škole, pljuvaonice. I on, siroče, došao je do toga da mora da se kune u svoju čast i da poziva Boga kao svjedoka. Vi kao novinar morate da sumnjate, ali ne i da vodite paralelnu istragu, vi morate objektivno da izvještavate, ne da potkopavate istragu. Specijalni tužilac je imao nepodijeljenu podršku nekih medija, ali kada je došla situacija da ne igra po njihovim pravilima, e onda više ne postoji logika. Sve dok
mečka igra po tvom taktu to je dobro, ako jednom pokuša nešto drugačije, onda ne valja. Mediji su preuzeli ulogu i tužilaca i sudija. I to je muka i tuga Crne Gore. Laž postaje istina. Institucije se dezavuišu. I više nema oslonca. U takvoj situaciji što god da se desi može se pretočiti u svoju suprotnost – ubica može da kaže - lažeš ti si ubio, krijumčar oružja – lažeš ti si mi podmetnuo. Tako se stvara istina. Radi ko što hoće i to bez posljedica. (Opširnije u Pobjedi)
