„Da bi osoba koja je prekršila zakon i našla se u zatvoru usljed dodijeljene kazne, postala koristan član društva, nije dovoljno samo oduzeti joj slobodu, već je potrebno adekvatno raditi na penalnom tretmanu te osobe“, kazala je direktorka programa smanjenja štete u Juventasu, Tijana Žegura.
To, kako je pojasnila, znači da treba raditi na tome da izrečena kazna i primijenjen tretman za ranije izvršeno krivično djelo kasnije daju pozitivne rezultate u smislu resocijalizacije.
Žeguta je agenciji MINA kazala da posebnu pažnju, vrijeme i kadar treba posvetiti adekvatnoj rehabilitaciji i resocijalizaciji.
Ona smatra da je neophodno što prije obezbijediti uslove u vidu stručnog kadra, tehničke opremljenosti i povezanosti sa institucijama sistema u zajednici, kako bi se, poboljšanjem programa tretmana, uticalo na smanjenje povratništva među zatvorskom populacijom.
To, objasnila je Žegura, pored direktnog poboljšanja kvaliteta života tih osoba i njihovih porodica, utiče i na poboljšanje ekonomskih uslova društva.
Ona je kazala da podaci pokazuju da je u ovoj godini 54 odsto ukupne zatvoreničke populacije čine penološki povratnici.
„Međutim, posmatrajući pojedinačne cjeline Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija ZIKS, dolazimo do podataka da je u zatvorenom dijelu stopa penalnog povratništva 67, da je devet odsto povratnika kažnjeno uslovno ili novčanom kaznom, dok je stopa povratništva u poluotvorenom odjeljenju, gdje je i najveća mogućnost radnog angažmana, oko 30 odsto”, rekla je Žegura.
Kako je navela, radnici Juventasa su, tokom dugogodišnjeg rada sa zatvorenicima, uočili mnoge probleme u programu njihove rehabilitacije.
U okviru projekta „Usmjeravanje zatvora ka zajednici - sprječavanje zlostavljanja u zatvorima kroz reformu sistema rehabilitacije i resocijalizacije“, koji je Juventas sproveo u partnerstvu sa Akcijom za ljudska prava, formirana je multidisciplinarna grupa sastavljena od predstavnika brojnih vladinih i nevladinih institucija i, na osnovu analize stanja, definisala probleme, na osnovu kojih su kasnije izdali i niz preporuka u cilju unaprjeđenja tretmana.
Žegura je objasnila da je jedan od problema nedovoljno razvijen sistemu za procjenu ličnosti, razvoja individualizovanog programa tretmana i operativnog praćena tretmana.
Podaci istraživanja među zatvorenicima „Percepcija uslova i tretmana u zatvoru“, koje je Juventas sproveo u 2014. godini, pokazuju da 29 odsto zatvorenika uopšte nije upoznata sa postojanjem individualnog tretmana, a da je tek svaki deseti zatvorenik zadovoljan programom tretmana.
Žegura je dodala da su u korelaciji sa prvim problemom i nedovoljno razvijeni kadrovski kapaciteti službe tretmana.
Ona je kazala da u Crnoj Gori, i pored uloženih napora u povećanje stručnog kadra, na jednog realizatora tretmana dolazi 50 do 60 osuđenih osoba, a optimalan broj, prema međunarodnim penološkim pravilima, je od 20 do 30 osuđenika.
“Posebno problematičan segment rada službe tretmana je dodatno opterećenje administrativnim zadacima, kao što su prijem i proslijeđivanje molbi, žalbi, pisama osuđenih lica, kao i svakodnevno vođenje obimne evidencije o svim promjenama u životu osuđenika”, precizirala je Žegura.
To sve zajedno, kako je rekla, umanjuje vrijeme provedeno u realizaciji tretmana, pružanju psiho-socijalne podrške i radu na rehabilitaciji i resocijalizaciji.
Žegura smatra da bi se i rasterećenjem realizatora tretmana od obaveza koje nijesu u vezi sa rehabilitacijom zatvorenika podigao nivo uspješnosti tog programa.
Ona je saopštila da neadekvatnom tretmanu osuđenika doprinose i nedovoljni kapaciteti za razvijanje i realizaciju programa psiho-socijalne podrške osuđenim osobama koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora.
Žegura je kazala da je, na osnovu nalaza, zaključeno da struktuirani programi psiho-socijalne podrške ne postoje, već se svode na povremene razgovore na zahtjev osuđene osobe ili procjenu specijalnog pedagoga.
Ona je naglasila da je za pružanje različitih programa koji su posebno prilagođeni osuđenim osobama, poput kontrole bijesa, razvijanja komunikacionih vještina, i mnogih drugih, potrebna dodatna edukacija osoblja ZIKS-a.
Žegura je rekla da je poseban problem u početku resocijalizacije i buduće integracije u društvo nedovoljna obrazovna ponuda i ponuda radnog angažmana za osuđena osobe, kao i povezivanje obrazovne ponude sa radnim angažmanom,.
Prema njenim riječima, iako je u ovoj godini 43 odsto ukupne zatvoreničke populacije radno angažovano, samo devet odsto je angažovano na proizvodnim i zanatskim poslovima.
“Čak 79 odsto ispitanika u istraživanju iz 2014. godine, navelo da bi im rad tokom izdržavanja kazne zatvora bio koristan”, navela je Žegura.
Kako je kazala, iako Zakon o izvršenju kazne zatvora, novčane kazne i bezbjednosti predviđa za sve zatvorenike koji nijesu završili osnovnu školu da je mogu je završiti i da se zainteresovanim zatvorenicima može dozvoliti i da steknu srednje, stručno i visoko obrazovanje tokom boravka u zatvoru, tokom istraživanja je samo osam odsto učesnika izjavilo da su tražili da se dodatno obrazuju.
Od tih osam odsto je, dodala je Žegura, za njih 37 odsto obrazovanje bilo i omogućeno.
Prema njenim riječima, podaci pokazuju da je polovina ispitanika izjavila da bi im bilo korisno da steknu obrazovanje, a isti procenat i da bi im bilo važno da steknu diplomu po završenoj obuci, kako bi po izlasku iz zatvora bili konkurentniji na tržištu rada.
Žegura je ukazala i na problem nedovoljne ponude i adekvatnosti uslova za rekreaciju i sportske aktivnosti, kao i ponude kulturno-umjetničkih aktivnosti za osuđene osobe.
“Iako u ZIKS-u postoje određeni sportski sadržaji, kao i profesor fizičke kulture koji je zadužen za razvoj sportskih aktivnosti, a u posljednjoj godini su obezbijeđeni i stolovi za stoni tenis, većina zatvorenika koristi teretanu oko dva sata dnevno. Pored toga, kulturno-umjetničke aktivnosti se povremeno organizuju, i najčešće su svedene na gostujuću predstavu jednom godišnje”, objasnila je Žegura.
U Juventasu smatraju da je neophodno razviti sve segmente u programu tretmana zatvorenika, postići veći procenat radne angažovanosti, ali i sticanja svih nivoa obrazovanja.
U toj NVO naglašavaju da, i pored napora ZIKS-a, Vlada i institucije sistema moraju preuzeti odgovornost za stvaranje preduslova za dostizanje međunarodnih standarda u oblasti rehabilitacije i resocijalizacije, i direktno uticati na smanjenje stope recidivizma, ali i povećanje stope integrisanosti osuđenika u društvo po završetku izdržavanja kazne zatvora.
Kako su kazali iz Juventasa, trenutno se priprema za otpust svodi na kratko usmjeravanje i preporuke realizatora tretmana, bez posebno usmjerenog programa pripreme i uspostavljanja bliže saradnje sa institucijama i organizacijama koje bi trebalo da pruže podršku.
“Nerealno je očekivati da neko kome je po sili zakona prestao radni odnos, ko je duži vremenski period bio isključen iz radnog okruženja, i ko nailazi na stigmu i diskriminaciju usljed činjenice da je prekršilac zakona, osuđeno lice i zatvorenik, sam, bez ikakve podrške, uspije da se integriše u društvo kao koristan član”, smatraju u Juventasu.
Pored toga, kako dodaju, specifičan sistem podrške po izlasku iz zatvora praktično ne postoji, čak 71 odsto osuđenika smatra da im institucije sistema neće pružiti podršku, a 67 odsto da će cijelog života nositi etiketu „robijaš“.
Izvor: Mina
