Napokon postoje sredstva kojima može da se testira teorija odgođenog izbora Džona Vilera (John Wheeler), a istraživači su pomoću eksperimenta zaključili da je bio u pravu.
Godine 1978. Viler je predložio eksperiment koji uključuje objekat u pokretu kojem je dat izbor da se ponaša poput talasa ili čestice – talas se ponaša kao vibracija s frekvencijom koja ga razliluje od drugih talasa, dok čestica ima frekvenciju koja može da odredi njegovu poziciju u svemiru, za razliku od talasa - i u kojem trenutku „odlučuje“ da se ponaša kao jedno ili drugo.
U to vrijeme, nije bilo tehnologije kojom bi se sproveo pravi eksperiment, ali je ona sada na raspolaganju.
Kvantna teorija sugeriše da rezultat može da bude mjeren samo na kraju putovanja objekta, a to je otkrio tim istraživača.
- Dokazuje da je sve u mjerenju. Na kvantnom nivou, stvarnost ne postoji ako ne gledate u nju - rekao je fizičar Endrju Traskot (Andrew Truscott) sa Nacionalnog univerziteta Australije.
Da bi sproveli test, istraživači su stavili nekoliko atoma helijuma u suspendovano stanje poznato kao Boze-Ajnštajnov kondenzat. Potom su izbacili sve atome, dok nije ostao samo jedan. Preostali atom bačen je kroz par laserskih zraka, koji su se zbog efekta rešetke ponašali kao raskrsnica za putujući atom.
- U rešetku je dodato još jedno svjetlo koje je vodilo do konstruktivnog i destruktivnog ometanja - kao da atom putuje na dvije staze. Kada nema dodatnog svjetla u rešetki, nije bilo ometanja, kao da je atom odabrao samo jedan put - navodi se u studiji.
Činjenica da je u rešetku dodato još jedno svjetlo nakon što je atom prošao kroz prvu raskrsnicu, upućuje na to da atom nije odredio njegovu prirodu prije nego što je drugi put mjeren.
Konačno, istraživači tvrde da su ovo dokazi kako su naredna mjerenja uticala na put atoma.
- Atomi nisu putovali od tačke A do tačke B. Tek kad su mjereni na kraju putovanja, za njihovo ponašanje se moglo reći da je slično talasu ili čestici - da je postalo stvarno - zaključuje Traskot.
Izvor: Dnevnik.hr/I.D.
