Oko četrdeset ovaca je u stadu Radoslava Raja Rakovića, dok upola manje ima njegov rođak Miloš (predsjednik Mjesne zajednice), a komšije Gojko i Željko Obradović po dvije-tri. Takav pad broja ovaca i 79-godišnjeg Raja čini nespokojnim, ali on ne napušta čobanstvo, uz koje „po cio dan drvo delje“ – ljeti za stadom po planini, a zimi pokraj šporeta.
Odmalena u katunu
Raković i ovih prohladnih, ali sunčanih dana stado pušta u „pašu“ po lubničkim livadama prošaranim snijegom poput jače slane. U selo ga je hladnoća „stjerala“ iz dva kilometra obližnjih Glavaca, gdje je proveo jesen, nakon „ljetovanja“ sa suprugom Stanom, na planini Jelovica. - Otkad znam za sebe izdižem u Jelovicu. Ranije sam bio u katunu Padež, blizu Vranjaka, a evo tri godine sam ovdje, u „srcu“ planine, u stanu (kako u Polimlju nazivaju katunske kolibe) sestrića Miloša Ojdanića, na stotinak metara od novoizgrađenog hotela „Pešić“. Ovaj katun je bliži Lubnicama i znatno pristupačniji zahvaljujući asfaltnom putu, a Jelovica će tek „proživjeti“ kada se izgradi magistrala od Berana do Kolašina, koju nadležni odavno obećavaju, a „stigla“ je samo do Lubnica – objašnjava Raković.
Pored svojih ovaca, on je uzeo još četrdesetak tuđih, što praktikuje, kako kaže, već nekoliko godina, nakon što je stado od stotinu grla na četrdesetak sveo zbog gradnje nove kuće u Lubnicama. Izdigli su i sa tri-četiri krave i konjem. Rajo je, iako u poodmaklim godinama, hitar čobanin. Čitav dan „ne podvija noge pod sobom“, jer se probirljive ovce i goveda ne zadržavaju na malom prostoru već špartaju „cvjetnom“ planinom. Iako vremešna i narušenog zdravlja, malo kad sjedne i vrijedna planinka Stana, jer – valja pomusti, razliti vareniku, usiriti, sliti skorup, a treba i obroke pripremiti…
Sigurna trpeza
Tvrdeći da, uprkos mnogim nedaćama, od stočarstva može solidno da se zaradi i sigurna trpeza ima, Rajo se čudi što od toga „bježe mladi ljudi, pogotovo oni koji, bukvalno, nadniče kod nezajažljivih privatnika“. Na Jelovici, na kojoj ostanu mnoge livade nepokošene, sve je manje stočara, među kojima prednjači 80-godišnji Ilija Ćeranić sa 130 ovaca, što dovoljno govori o stočarstvu, nekadašnjoj okosnici svih seoskih domaćinstava sjevernog područja Crne Gore.
- Evo, i ljetos, iako je, zbog učestale kiše i desetkovanog stočnog fonda, na Jelovici bila izdašna paša, nijesmo imali očekivanu korist, ali ni „bankrotirali“. Ko se iole bavi stočarstvom zna da od malo stoke nema velike zarade, a ovog ljeta je štetu nanijela i opšta „groznica“ oko kvrgave kože krava, zbog koje se, iako bolesti nije bilo na Jelovici, mjesec-dva nijesu mogli prodavati mlijeko, ni sir i skorup. Najveća korist nam je što smo prodali oko 20 jagnjadi, mada cijena 2,30 eura žive vage nije realna. Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo da bolje uredi otkup stoke i da stočari budu sigurni u zagarantovane cijene, a ne da budemo prepušteni nakupcima, koji ucjenjuju i, često, više profitiraju od proizvođača – smatra Raković, koji je gazdinstvo upravo prepustio mlađem sinu Nikoli, dok je stariji Danilo odranije u posebnom domaćinstvu i drži pet-šest krava i junadi, a ima traktor i tri kamiona, sa kojima radi u šumi. (Pobjeda, foto: ilustracija)
