Nakon tragedije na Bioču, kada je 23. januara 2006. godine lokalni voz, koji je saobraćao na relaciji Bijelo Polje – Bar, izletio iz šina i stropoštao se niz litice, Vlada je otvorila poseban račun na koji su uplaćivane donacije kao pomoć porodicama žrtava i preživjelima.
Pomoć
- Vrijeđa nas ovakav odnos države, jer smo im se obraćali mnogo puta, ali su imali malo razumijevanja za zahtjeve koji su bili u interesu društva i koji su zavređivali pažnju. Zapravo, svi koji su na bilo koji način pogođeni ovom nesrećom zaslužuju da se prema njima odnose ljudski i pošteno. Nekada je lijepa riječ važnija od materijalne pomoći, ali nebriga koju ispoljava država za ovih 11 godina je za svaku osudu - istako je Vojinović.
On smatra da nije prikladno da se neko bogati „na nesreći ljudi koji su se suočili sa užasom“.
- Ne mislim samo na porodice nastradalih u „Vozu neprebola“ već na sve one kojima treba liječenje, jer bi taj novac mogao da bude namijenjen za obnovu pruge, kako se ovakvi užasi ne bi ponovili - naveo je Vojinović. Nevladina organizacija na čijem je čelu svakodnevno dobija zahtjeve za liječenje i socijalnu pomoć, ali oni, kako navodi, nemaju način da novčano pomognu tim ljudima.
- Radimo kao volonteri i ne možemo da pružimo novčanu pomoć. Ne tražimo ništa za sebe, već za druge kako bi se nekome pomoglo, ne tražimo čak ni da raspolažemo tim novcem, već bi to moglo da čini neko od ministarstava, pa neka država odluči kome je najpotrebnija - rekao je Vojinović.
Odgovornost
On naglašava i da preživjeli i porodice žrtava očekuju da se nakon toliko godina, konačno, utvrdi prava istina o tome ko je kriv za nesreću na Bioču.
- To nije greška pojedinca, već sistemska greška u kojoj su učestvovali mnogi ljudi koji treba da snose odgovornost za ono što se desilo. Ovu organizaciju smo i osnovali kako bismo pružili pomoć preživjelim putnicima i porodicama nastradalih - rekao je Vojinović. Smatra da nije primjereno da oni koji su preživjeli traume u toj nesreći danas nemaju mogućnost za posao, a ne mogu čak adekvatno da se liječe.
- Preživjeli su najstrašnije traume i fizičke bolove, a nakon toga su postali invalidi rada, socijalni slučajevi, ljudi koji do ljekova ne mogu da dođu i koji se bore da prežive. Njima je potrebna pomoć institucija, odnosno ministarstava zdravlja i rada i socijalnog staranja koji treba da se ujedine, formiraju timove koji će pružati konkretnu pomoć - poručio je Vojinović. Dodaje da je mnogo onih koji su prepušeni sebi nakon nesreće, koji su ostali bez roditelja i koji nijesu mogli da završe školu. Naglašava da je odgovornost države da im izađe u susret.
- Bez obzira na našu nesreću i bol šaljemo poruku da ambijent u kojem živimo, način na koji putujemo, na koji se liječimo, ne smije da bude na marginama, jer to nije dobro za društvo i našu državu - zaključio je Vojinović. Uzrok najveće željezničke nesreće u Crnoj Gori je, kako je utvrđeno tokom sudskog postupka, neispravan kočioni sistem i to što mašinovođa nije adekvatno obezbijedio voz nakon što ga je zaustavio. Voz koji je saobraćao na relaciji Bijelo Polje – Bar se samopokrenuo u blizini mjesta Bioče i na izlasku iz tunela iskliznuo iz šina. Sva četiri vagona survala su se u provaliju. Među povrijeđenima bilo je više od stotinu djece koja su mlađa od 16 godina, a iz NVO „Voz neprebola“ svakodnevno ističu da ni danas ovaj slučaj nije riješen do kraja. Za ovu tragediju osuđen je jedino mašinovođa Slobodan Drobnjak na šest godina zatvora, dok je 11 zaposlenih u Željeznici oslobođeno odgovornosti. (Pobjeda)
