“Ublažavanje i zaustavljanje negativnih trendova moguće je jedino uz snažnu podršku države, kroz veća izdvajanja za razvoj poljoprivrede, koja bi omogućila obezbjeđenje prihoda, povećanje zaposlenosti u sjevernim opštinama, ali i uticala na revitalizaciju sela i smanjenje migracija stanovništva”, kazali su agenciji Mina-business iz Stručne službe PKCG.
Oni su naveli da se poljoprivredom, kao glavnom ili sporednom djelatnošću, u Crnoj Gori bavi oko 49 hiljada gazdinstava, što ukazuje na važnost tog sektora za ukupan razvoj, posebno ruralnih područja.
U PKCG smaraju da loša seoska infrastruktura, karakteristična za mnoga ruralna područja, kao i nedovoljna izdvajanja za razvoj negativno utiču na ekonomski i socijalni status tih područja i doprinose depopulaciji sela.
“Pri tome, treba naglasiti da izdvajanje sredstava za Agrobudžet ne predstavlja trošak već, prije svega investiciju, koja će kroz korišćenje sredstava EU obezbijediti značajna sredstva za sopstveni razvoj«, kazali su iz Stručne službe PKCG.
Oni su dodali da se posljednjih godina sredstava Agrobudžeta kreću na nivou od oko 23 miliona EUR, ali da je pored tih sredstava u razvoj poljoprivrede plasirano kao grant podrška kroz projekat MIDAS oko 6,5 miliona EUR za 660 poljoprivrednika.
Iz sredstava evropskih fondova kroz program IPARD-like, čija je ralizacija u toku, obezbijeđeno je 5,2 miliona EUR bespovratne podrške namijenjene poljoprivrednim proizvođačima, a isti iznos je obezbijeđen i kroz IPARD like 2, namijenjen za preradu.
„U narednom četvorogodišnjem periodu očekuje se da će poljoprivrednicima, pored tih 10,4 miliona EUR, biti dostupno i 39 miliona EUR sredstava iz pretpristupnih fondova EU, čija je namjena prilagođavanje domaće proizvodnje i ispunjavanje strogih zahtjeva utoku procesa pridruživanja EU«, rekli su predstavnici PKCG.
Oni su podsjetili i da je kroz projekat sa Abu Dabi razvojnim fondom (ADMAS ) obezbijeđen kreditni aranžman od 50 miliona USD, po veoma povoljnim uslovima kreditiranja, kamatnom stopom od 2,5 odsto, grejs periodom od četiri godine i rokom povraćaja 17 godina.
U PKCG smatraju da je, pored obaveznosti u smislu prilagođavanja poslovanja strogim pravilima EU, naročito po pitanju bezbjednosti hrane, neophodno povećati konkuretnost domaće proizvodnje, što je preduslov za ulazak u utakmicu sa ostalim proizvođačima iz regiona i Evrope, koji plasiraju proizvode na crnogorsko tržište.
“Ukoliko na tom polju ne ostvarimo bolje rezultate, uz korišćenje povoljnih fondova i podsticaja države, poljoprivredni proizvođači će biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na glavne konkurente, čije države izvajaju značajno veća sredstva za podsticaj domaće proizvodnje”, upozorili su iz PKCG.
Oni smatraju da bi povećanje sredstava koja bi bila opredijeljena poljoprivredi imalo za rezultat povećanje zaposlenosti u tom sektoru, ali i na smanjenje deficita u hrani.
„Zato glavni pravac aktivnosti u poljoprivredi u srednjem i dugom roku treba da bude podizanje obima poljoprivredne proizvodnje, jačanje konkuretnosti i stvaranje podsticaja za revitalizaciju sela, po ugledu na najrazvijenije zemlje”, naveli su iz PKCG.
Oni su kazali da članstvo u EU za proizvođače hrane donosi brojne izazove, ali i šanse.
“Članstvo donosi jaču konkurenciju na tržištu, jer će doći do ukidanja dosadašnje carinske zaštite u uvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, ali će i pružiti nove mogućnosti za korišćenje evropskih fondova za dostizanje odgovarajućih standarda u proizvodnji”, saopšteno je iz Stručne službe PKCG.
Oni su dodali da članstvo otvara velike mogućnosti proizvođačima koji imaju ideje, znanje, inovativnost i sposobnosti, ali može biti prijetnja onima koji se ne mogu suočiti sa konkurentskim izazovima velikog tržišta.
“Jedna od najvećih koristi koju proizvođači dobijaju je stabilnost podrške, jer će poljoprivrednik biti siguran na koliku pomoć godišnje može da računa i na osnovu toga može slobodno da planira kako će uložiti sredstva”, rekli su predstavnici PKCG.
Oni su kazali da je proces dostizanja evropskih standarda u proizvodnji hrane veoma zahtjevan, tako da je edukacija poljoprivrednih proizvođača imperativ u pretpristupnom periodu. Osnovni cilj edukacije je priprema poljoprivrednika za utakmicu koja slijedi na tako velikom tržištu.
“Potrebno je pripremiti sve učesnike u lancu ishrane, od proizvođača do potrošača, na ono što ih očekuje na putu ka EU i kako da taj put pređu na što lakši način, odnosno kako da iskoriste sredstva evropskih fondova za poboljšanje konkurentnosti”, objasnili su iz PKCG.
Oni smatraju da je neophodno da se uvedu promjene u strukturi proizvodnje, organizovanju poljoprivrednih gazdinstava i upravljanju i očuvanju resursa. U posljednje dvije godine organizovano je više seminara, radionica, studijskih putovanja u zemlje članice EU kako bi se poljoprivredni proizvođači upoznali sa standardima u proizvodnji i načinom na koji najbolje iskoristiti sredstva EU za poboljšanje kvaliteta i povećanje proizvodnje.
“Takođe, potrebno je upoznati ih i sa ograničenjima koja ih čekaju ulaskom u EU. Na primjer, neće biti dozvoljeno povećanje površina pod vinogradima, osim revitalizacije postojećih. Neriješena imovinska pitanja mogla bi mnoge male poljoprivrednike spriječiti da osiguraju potrebna sredstva za poljoprivredu. Izvoz namirnica animalnog porijekla neće biti moguć iz objekata koji nemaju izvozni broj EU, odnosno koji ne ispunjavaju stroge standard vezane za bezbjednost hrane”, saopštili su iz PKCG.
Sve to upućuje na potrebu da se u pretpristupnom periodu najveća pažnja posveti edukaciji proizvođača, prije svega upoznavanju sa principima nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), koja će biti osnov za njihov dalji prosperitet.
“Nova ZPP ide u prilog crnogorskim proizvođačima, jer posebno prepoznaje male poljoprivredne proizvođače, odnosno male farme, koje će dobijati kvalitetniji oblik podrške kroz fiksni iznos subvencije nezavisno od veličine posjeda ili vrste proizvodnje”, kazali su iz PKCG.
Oni su dodali da je prednost malih farmi u tome što neće morati da ispunjavaju u potpunosti standarde zaštite životne sredine i druge koji važe za veće proizvođače.
Iz PKCG su podsjetili da je Crna Gora, kada je u pitanju hrana, uvozno zavisna zemlja, kao i da se oko trećina uvezene hrane ne proizvodi zbog nemogućnosti proizvodnje ili nepostojanja komparativnih prednosti za veću proizvodnju proizvoda kao što su svinjsko meso, pšenica ili kukuruz.
Pored toga, u dijelu prerade ne postoje odgovarajući instalisani kapacititeti, što je slučaj u proizvodnji UHT mlijeka ili raznih vrsta sireva.
“Proizvodnja svinjskog mesa je veoma skupa, pa se prerađivači većinom opredjeljuju za nabavku na tržištu Evrope zbog znatno niže cijene od troškova proizvodnje. Sa druge strane, uvoz svinjskog mesa direktno utiče, kako na razvoj mesne industrije, tako i na sve veći izvoz proizvoda od mesa, koji je u posljednjih deset godina povećan preko četiri puta”, rekli su iz PKCG.
Povećana turistička tražnja, prema njihovim riječima, zahtijeva veći uvoz poljoprivrednih proizvoda koje Crna Gora ne proizvodi ili proizvodi u nedovoljnim količinama. To potvrđuju podaci da se četvrtina uvoza odnosi na dva ljetnja mjeseca, jul i avgust.
„Sasvim je jasno da je Crna Gora uvozno zavisna zemlja, ali je i nesporna činjenica da bi se za značajan broj proizvoda mogao smanjiti uvoz prvenstveno supstitucijom domaćom proizvodnjom. Svaka supstitucija uvoza domaćim proizvodima direktno utiče na smanjenje deficita, bolje korišćenje domaćih kapaciteta i povećanje zapošljavanja”, naveli su iz PKCG.
Oni smatraju da je za bolje pozicioniranje domaćih proizvoda potrebna, prije svega, jaka kampanja u koju bi bila uključena cijela društvena zajednica.
“Najveći zadatak je na proizvođačima koji tržištu moraju da ponude konkurentan proizvod sa aspekta cijene, kvaliteta i kvaniteta. Međutim, treba imati u vidu da je pozicioniranje na tržištu jedan od najtežih zadataka koji stoji pred crnogorskim kompanijama, jer se potrošačke navike društva teško mijenjaju”, saopštili su iz PKCG.
Oni su dodali da se to, prije svega odnosi na sektor hrane, gdje se potrošači nerado odlučuju da kupuju proizvode drugih dobavljača od onih na koje su navikli. Sa druge strane, moćne strane kompanije rade stalno na poboljšanju marketinškog nastupa kako bi zadržale postojeća tržišta u sve jačoj konkurenciji.
“Najčešći razlozi za kupovinu istih proizvoda od drugih dobavljača su visok kvalitet i niža cijena ili dobro osmišljena promocija i reklama, za šta je potrebno obezbijediti značajna finansijska sredstva, što predstavlja i najveći problem za kompanije”, rekli su iz PKCG.
Oni su podsjetilida je povezivanje u klastere opšte prihvaćen, efikasan instrument jačanja konkurentnosti proizvođača i njihovog osposobljavanja da proizvode i plasiraju robu i usluge kojima će ostvarivati prihode na domaćem i međunarodnom tržištu.
Proizvođači, članovi klastera, nalaze se, kako su objasnili, u prostornoj blizini, proizvode i nude sličnu robu i usluge i imaju pomoć čitavog lanca institucija za podršku.
“Cilj udruživanja u klastere je prije svega povećanje konkurentnosti domaćih proizvoda uz veće korišćenje domaćih resursa, kao i obezbjeđivanje uslova za proširenje tržišta kroz izvoz. Kroz cilj udruživanja po konceptu klastera, definiše se i kvalitet, kvantitet i kontinuitet proizvoda, kao i kako postići zahtjeve tržišta i zadovoljiti kupca”, kazali su iz Stručne službe PKCG.
Oni smatraju da su benefiti takvog udruživanja povećanje produktivnosti i efikasnosti, lakši plasman proizvoda, izlazak na nova tržišta, razmjena znanja i iskustava i usvajanje novih tehnologija.
“Kroz klaster se lakše, brže i jeftinije postiže sve ono što je pojedinačno potrebno proizvođačima - dobijanje sertifikata za kvalitet, brendiranje proizvoda ili grane, obuka radnika, uvođenje novih tehnologija, istraživanje i unaprijeđivanje dizajna”, rekli su iz PKCG.
Oni su podsjetili da su u Crnoj Gori uz pomoća projekta Jačanje konkurentnosti srednjih i malih preduzeća registrovana tri klastera iz oblasti proizvodnje hrane, za vino, za maslinovo ulje i slatkovodne ribe.
Kreiran je i, kako su dodali, brend Delicious Montenegro, svojevrsna izvozna korpa proizvoda koje karakteriše kvalitet za međunarodno tržište – maslinovog ulja, vina, pršuta, pastrmki, meda, sira i pečurki, koji bi trebalo da doprinese boljem plamsmanu domaćih proizvoda.
Uz pomoć lokalnih samouprava formiran je i klaster poljoprivrednih proizvođača u Petnjici, kao i klaster proizvođača mlječnih proizvoda u Nikšiću.
“S obzirom na mali broj klastera može se konstatovati da naši proizvođači još nedovljno prepoznaju prednsti klastera kao i potrebu udruživanja u njih”, zaključili su iz Stručne službe PKCG.
