Amfilohije je na skupu u Kolašinu istakao da da sada otkrivamo i stvaramo poseban identitet Crne Gore jer je ovo vrijeme oboljelo od muvljeg pamćenja.
''Ili je opet ovo naše vrijeme oboljelo od muvljeg pamćenja. Jer muva pamti mjesec, dva ili tri najviše. Pamćenje ljudi ne bi smjelo da bude takvo, ali da nije upravo muvlje, ne bismo bili svjedoci stvaranja novog identiteta i novog čovjeka. Reče mi jedan od najuglednijih ljudi u Crnoj Gori da su od proglašenja nezavisnosti prvi put stvorene njene granice, pa ćemo sad da otkrivamo i stvaramo i poseban identitet Crne Gore. Strahujem da posljedica procesa koji se odvija u takvom duhu i upravo na osnovama muvljeg pamćenja. To je posebno opasno što se rezultat novog identiteta naroda i države odražava na sve oblasti svakidašnjeg života. Najtužnije, najopakije i najopasnije u maloj Crnoj Gori jeste šo je to sve utemeljeno na diobama kakve istorija nije zapamtila'', kazao je Amfilohije.
Prema njegovim riječima, podjele su i ranije postojale u Crnoj Gori, te da je istina da smo kao narod bili skloni i bratstveničkim diobama i svađama, kao i plemenskim osvetama.
''Ovo što se danas dešava na tome je utemeljeno, ali i još dublje i opasnije. U prošlosti se naš narod dijelio po raznim osnovama. Bili smo bjelaši i zelenaši, četnici i partizani. Sad smo dvije nacije, ne čak ni dvije nego tri, pa nije ni tri nego zapravo četiri. U jednoj Crnoj Gori sad govorimo sa četiri jezika. Danas se koristi pismo koje su okupatori nametnuli 1916. gdine. Sjetimo se samo progona 14 učitelja u Danilovgradu koji su odbili naredbu austrougarske okupatorske vlasti da se odreknu ćirilice i srpskog jezika i da pišu latinicu'', rekao je Amfilohije.
Amfilohije se ovom prilikom, kako smo i ranije pisali, opet osvrnuo na ''problem ćirilice''. Kako je dodao, to se opet ponovilo 1941. godine, kada su, prema njegovim riječima, tuđinci tražili i uspjeli da se ''Glas Crnogorca'' najstarije crnogorsko glasilo, štampa na latinskom pismu.
''To su činili okupatori. Ali koji su to prosvetitelji koji u 21. vijeku okupatorsko pismo proglašavaju za jedno zvanično u Crnoj Gori. Čak i školska svjedočanstva ispisana su latinicom. Vidim da se u Podgorici i na Cetinju latinica koristi čak i na grobljima a ne bih se iznenadio da se pojavi i u drugim mjestima. A čini mi se da kad latinica dođe do groba, možemo da budemo sigurni u našu propast'', istakao je Amfilohije.
On je apelovao na učitelje, profesore gimnazija da ne otuđuju svoju djecu od izvornog pamćenja naroda koji se manifestuje upravo preko pisma ćirilice.
''Suočeni smo sa diobama, diobama i diobama. Dva jezika, dva pisma, dvije akademije, a pokušavaju i dvije crkve da stvaraju. Vlada iz Podgorice plaća takozvanu Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja je po mnogo čemu kopija Hrvatske pravoslavne crkve iz 1942. godine. Nju su stvorili Hrvati, ustaše i fašisti oni isti koji su se držali princip ''jednu pećinu Srba pobiti, drugu pokatoličiti a treći prognati''. Ovaj proces se odvijao u ustaškoj Hrvatskoj, a javlja se i danas. Nešto slično dogodilo se i u Crnoj Gori počevši od 1941. godine. U godinama koje su uslijedile najprje je ubijen mitropolit Joanikije, zatim 115 najboljih sveštenika iz Kolašina a potom je suđeno onima koji su pretekli'', kazao je Amfilohije.
Kako je dodao to nije sve, te je podsjetino na demonstracije protiv njegovog prethodnika mitropolita Danila Dajkovića ''samo zato što je branio da se ruši Crkva Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu''.
''Kada sam došao za mitropolita, tamo gdje je nekad bilo 300 sveštenika, zatekao sam svega njih 15. Kada je otvorena priča neke Crnogorske crkve, pitali su tadašnje komunističke funkcionere Veselina Đuranovića i Marka ORlandića: ''Zašto niste ranije pokrenuli taj priojekat?''. Oni su takvi kakvi su bili, odgovorili da su bili ubijeđeni da je Crkva u Crnoj Gori unišena i da je više nikada neće biti'', dodao je Amfilohije.
On je na kraju pozvao na pomirenje, rekavši da nije lako s Bogom ratovati.
''A sve diobe koje su se dogodile i koje nosimo u svojim kostima utemeljene su u našim ratnim i posleratnim dešavanjima. Na tome danas grade budućnost. Nužno je zato da se u duhu Svetog Save, velikog pomiritelja, pomirimo kao braća, mi četnici i partizani, milovci i momirovci. Da se kao braća zafalimo. Jer takvi smo kakvi smo i treba da jedni drugima oprostimo ida se vratimo duhu bratske sloge i zajedništva'', zaključio je Amfilohije. (mitropolija.com )
