Zukorlić je poziv iz Podgorice dobio od jednog od čelnika Fronta, ali u jučerašnjem razgovoru za Pobjedu nije želio da otkriva o kome se radi, sve dok nađe vremena za zvanični susret sa inicijatorima, koji bi trebalo da bude upriličen u Beogradu. I to, najvjerovatnije, u prostorijama Skupštine Srbije. Muamer Zukorlić je narodni poslanik i predsjednik Odbora za obrazovanje.
„Poznati su moji, principijelni stavovi vezani za položaj Bošnjaka u Sandžaku, njihovu raspolućenost poslije obnavljanja crnogorske nezavisnosti, težak socijalni položaj i neadekvatan odnos crnogorskih vlasti prema brojnim problemima crnogorskih građana muslimanske vjeroispovijesti. Posebno na crnogorskom sjeveru gdje su Bošnjaci sa Srbima, većinski narod”, tvrdi Zukorlić za Pobjedu.
Krivce za takvu situaciju Zukorlić vidi u Demokratskoj partiji socijalista, na čelu sa Milom Đukanovićem, zatim u Bošnjačkoj stranci i njenom vođstvu, a naposljetku i u Islamskoj zajednici - reisu Rifatu efendiji Fejziću i njegovim najbližim saradnicima.
Sva tri ,,segmenta svjetovne i duhovne vlasti“ smatra isključivo odgovornim za sve izrazitija i dublja socijalna, politička, nacionalna i ukupna društvena raslojavanja, pa bi Deklaracija o pomirenju dva naroda mogla biti jedan od odgovora na zatečeno stanje...
Ako je suditi po aktivističkim iskustvima sticanim tokom posljednjih dvadesetak godina, nova misija bivšeg novopazarskog muftije u Crnoj Gori biće sve, samo ne anemična i bez očiglednih posljedica po neke od djelova nacionalnog i vjerskog tkiva Bošnjaka i Muslimana. Podsjećanja radi, bio je na veoma direktan način uključen u predreferendumsku antikampanju, varirajući od beskompromisnog zagovornika očuvanja zajedničke države Crne Gore i Srbije, do specifičnog ali agresivno čežnjivog sandžačkog ,,autonomaša“ na temeljima Sjeničke deklaracije, u vrijeme Austrougarske monarhije od prije tačno stotinu godina. Ni u postreferendumskom periodu nije odustajao od takozvane regije Sandžak, navodno po uzoru na evropska iskustva.
U međuvremenu je predano radio na „razbijanju“ Islamske zajednice u Crnoj Gori i dezavuisanju njenog starješinstva. Formirao je Muftijstvo za Južni Sandžak sa sjedištem u centru Rožaja, a na čelo postavio je hafiza Abdurahmana efendiju Kujovića, promovišući ga u svog pomoćnika. Sestrinska partija U isto zdanje ,,preselio“ je žensko odjeljenje novopazarske Medrese, počeo sa osnivanjem takozvanih škola Kurana, a u okviru bošnjačkih kulturnih zajednica na opštinskim nivou kako sam kaže - „sestrinsku Bošnjačku demokratsku zajednicu“ na čelu sa Hazbijom Kalačem, a sa namjerom da u što kraćem periodu detronizuje Bošnjačku stranku i njeno vođstvo na čelu sa Rafetom Husovićem. Kalač je sa saradnicima učestvovao na prošlogodišnjim protestima i nijesu im smetali ni četnička ikonografija ni pečeno prase. Zukorlić je pozdravio njihovo učešće na protestima, a za naš list objašnjava da je njihovo sudjelovanje u svim opozicionim aktivnostima potpuno prirodna reakcija odgovornih ljudi.
“Jednom sam rekao da su mi miliji iskreni četnici, nego neiskrene navodne demokrate i zbog toga sam dugo i žestoko bio napadan. No, uprkos svemu, od toga ne odustajem ni danas jer licemerje takozvane demokratske političke elite, koja se smatra tobože građanskom, i po svaku cijenu pravi otklon od nacionalnog, skupo je koštala sve, pa i najveći dio moga naroda”, izričit je Zukorlić.
Kako god, nova misija bivšeg sandžačkog muftije po Crnoj Gori biće veoma interesantna a na ovdašnjim je Bošnjacima da cijene njene kratkoročne, a naročito dugoročne posljedice. Zukorlić je nesumnjivo sposoban čovjek od akcije ali i reakcije, sa liderskim ambicijama koje izuzetno vješto prekriva izazovnim demagoškim plaštom koji ga je i doveo u poziciju da, uprkos svemu, bude dio srpske vladajuće politike ali i, po mnogima, jedan od najbogatijih ljudi u Sandžaku.
A, koliko će njegova pomoć liderima Fronta Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću biti od koristi, vrlo će se brzo vidjeti.
Opširnije u Pobjedi
