Piše: Mihailo TERZIĆ
CNZ je nastarija asocijacija nacionalno opredijeljenih Crnogoraca u Srbiji. U vrijeme pripreme referenduma, u CNZ je bila posebna redakcija CKL koja je objavljenim sadržajima razvijala patriotsku, nacionalnu svijest Crnogoraca. Spriječili smo prijem tadašnjag anticrnogorskog beogradskog pokreta u Skupštini Crne Gore i razobličili tadašnji plan napada na Crnu Goru u tri kolone. Jedna je bio VII bataljon, druga Pokret i treća SPC. Članovi CNZ su objavili za ovih skoro dvije decenije više od 800 stranica stručnog teksta sa sa patriotskim i identitetskim sadržajima u funkciji jačanja kolektivne nacionalne svijesti Crnogoraca. Uvijek su aktivisti CNZ reagovali na otimanje ili falsifikovanje crnogorkih nacionalnih vrijednosti. Aktivisti CNZ su pokrenuli formiranje manjinskog savjeta Crnogoraca u Srbiji. Nakon pet godina, zahvaljujući upornosti člana CNZ, Savjet je formiran u Vrbasu.
U Beogradu živi oko 25% svih nacionalno opredijeljenih Crnogoraca u Srbiji. U Beogradu nema niti jedan prostor sa obilježjima crnogorskim, gdje se Crnogoci mogu sasatajati. Nema ni Crnogorskog kulturnog centra koji se stalno obećava.
Smatrali smo da imamo pravo da pitamo gospodina predsjednika Vlade naše matice države, Crne Gore:
1. Ko se u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore bavi manjinskim i nacionalnim pitanjem Crnogoraca;
2. Zbog čega se crnogorska nacionalna manjina u Srbiji „utapa“ u pojam „iseljenika“. Na prostoru ex-Jugoslavije nije riječ o iseljeništvu. Ljudi su tamo živjeli i tamo se zatekli nakon raspada SRJ;
3. Zbog čega se u državama na prostorima ex-Jugoslavije posebno ne analizira status crnogorske nacionalne manjine;
4. Zbog čega se pokušavaju izjednačiti posebnosti zavičajnih udruženja u Srbiji sa nacionalno opredijeljenim Crnogoracima;
5. Kada će se u matici državi shvatiti poseban značaj negovanja crnogorskih nacionalnih vrijednost u Beogradu;
6. Zašto se prihvataju folklorne različitosti kao nacionalne, a ne ističu suštinske državotvorne vrijednosti crnogorskog milenijumskog trajanja;
7. Do kada će se podsticati štetni oportunizam da se javno ne reaguje uvijek kada se pokušavaju osporiti, prisvojiti ili falsifikovati suštinske vrijednosti crnogorskog nacionalnog bića?
Možda baš zbog ovih pitanja savjetnici nijesu premijeru predložili da primi predstavnike CNZ. Odavno dio političkog estabilšmenta Crne Gore ne voli kada se pokreće radikalno rješavanje bitnih pitanja. Više im odgovara blasfemija, lažni mir nego iskreni i otvoreni razgovor koji rješava probleme. A veliki dio identitetski pitanja Crnogoraca se rješava i u Beogradu. To je prevencija za neki novi Pokret ili neku novu sramnu Skupštinu. Članovi CNZ su veoma lojalni građani Srbije i veoma poštuju njen ustavni poredak.
CNZ-u ne smeta Lovćenac, gdje ne živi ni 1% Crnogoraca i to je bitno, ali zašto se takva manifestacija, bar jedanput, ne oraganizuje u Beogradu - bilo bi još efikasnije. Ne smeta nam ni Konzulat Crne Gore u mjestu gdje živi svega oko 70 Crnogoraca, a bilo bi bolje da je npr. u Vrbasu, gdje bi mogao dati veći doprinos da Savjet crnogorske nacionalne manjine u Srbiji bude u svojoj funkciji.
Na žalost, premijer CNZ nije uvažio i nijesmo mu neposredno mogli ovo reći i čuti njegov dragocjeni savjet. Nije nas primio. Ko zna da li ubuduće treba i da postojimo.
