Kako ističe, na platnom spisku države, odnosno građana, nalazi se na desetine bivših sportista za koje se izdvaja blizu pola miliona eura godišnje, dok se, sa druge strane, za kulturne stvaraoce izdvaja više od 300 000 eura, na ime doživotnih nadoknada, mahom oličenih u nacionalnim penzijama.
“Primjera radi, bivši vaterpolo golman i poslanik Liberalne Partije Andrija Popović, pored svoje višegodišnje poslaničke plate, na ime nekadašnjeg sportskog angažmana biva počašćen dodatnih skoro 1000 eura penzije svakog mjeseca, iako sa svojih 56 godina ne ispunjava starosni kriterijum za penziju. Jedan od istaknutih sportista koji je ”zadužio” državu je i bivši šef UP Božidar Vuksanović, koji je pored visoke plate za poslove u policiji, na ime nekadašnje karijere karatiste primao blizu 1000 eura penzije, iako obavlja više (plaćenih) funkcija”, saopštavaju oni.
Istaknuti umjetnici proklamovani u svojim užim krugovima kao takvi, poput sadašnje Rektorke UCG Radmile Vojvodić, bivšeg ministra Kulture Pavla Goranovića, sadašnjeg ministra Janka Ljumovića, ambasadora Crne Gore u Srbiji Branislava Mićunovića na ime nacionalnih penzija koštaju građane više hiljada eura na mjesečnom nivou, navodi se.
“Slučaj bivšeg ministra Kulture Pavla Goranovića je posebna priča: čim je napustio ministarsku funkciju, osobe kojima je do juče bio poslodavac, su ga častile doživotnu nadoknadu od 958 eura, uprkos činjenici da danas prima poslaničku platu. Uzgred, postavlja se i važno pitanje je: čime je dojučerašnji ministar i aktuelni poslanik DPS-a Goranović zaslužio sve ove beneficije?Ovakvo nesavjesno ponašanje funkcionera, odnosno države koja im je to omogućila, u vremenu fiskalnih restrikcija koje u najboljem ilustruje smanjenje nadoknada majkama sa troje i više djece, je, u najmanju ruku – skandalozno”, ocjenjuje se iz DEMOSA.
Zemlje regiona, a pogotovo one razvijene poput Slovenije i Hrvatske, ne poznaju, ili su ukinule sličnu praksu.
Za DEMOS je sporno i to što se nagrađuju istaknuti sportisti ili umjetnici i to, kako kažu, na bazi veoma sumnjivih klanovskih kriterijuma, a ne nagrađuju recimo, istaknuti ljekari, arhitekte, novinari ili profesori.
“Ukoliko država nastavi sa ovakvom javno neodgovornom praksom, DEMOS će i zvanično tražiti ukidanje ovih neprihvatljivih beneficija koje su, osim u rijetkim zasluženim slučajevima, postale sinonim za nagrađivanje udvorništva partijama na vlasti”, zaključili su oni.
