On upozorava da slični problemi koje imamo u današnjem političkom životu mogu imati veće posljedice za sadašnju Crnu Goru nego za onu s početka 20. vijeka.
POBJEDA: Svjedoci smo ponovnog uvlačenja Njegoša i njegove književnosti u dnevno-političke svrhe. Šta je Vaš komentar na brojne pogrešne interpretacije Njegoševog lika i djela?
ANDRIJAŠEVIĆ: U ovim raspravama o Njegošu uglavnom su govorili političari, od kojih su neki još i naučnici, univerzitetski profesori, pisci... I svi oni su o Njegošu govorili kao političari, poneki kao nacionalisti i klerikalci, ugađajući prvenstveno politici kojoj služe. Prihvatam da političari imaju pravo da i na taj način tumače Njegoša ili bilo koga drugog. Oni govore svom biračkom tijelu ili nekome od koga zavise.
Razumijem i kada političari u svojim nastupima koriste naučne titule i zvanja, i kada ono što hoće da kažu kao političari, plasiraju kao naučno saznanje. Problem je što dio javnosti to prihvata kao naučno mišljenje, a ne kao političku manipulaciju neukih stranačkih aktivista. Ako je neko naučnik, onda bi trebalo da zna da pisac ne misli isto što i njegovi književni junaci, ili da se ideologija književnog djela ne može tretirati kao politička istina. Istinitost ideologije se nikada ne dokazuje, jer samim tim što je ideologija, zna se da nije istina. U Gorskom vijencu jedan lik veliča islam i Osmansko carstvo, drugi govori sve najgore o Turcima i islamu, treći zagovara nasilje nad ženama, četvrti ismijava pravoslavno sveštenstvo, peti kritikuje zapadnu civilizaciju... I onda neki političari, u skladu sa stranačkim interesima, izaberu da jedan od njih bude Njegošev alter ego.
POBJEDA: Kako bi naučnik mogao da utvrdi da li je Njegoš pobornik genocidnih ideja ili nije?
ANDRIJAŠEVIĆ: Sasvim jednostavno, ako je naučnik. Njegoš je državnik, koji je vladao Crnom Gorom 21 godinu. On je vodio njenu državnu i nacionalnu politiku, a napisao je više od hiljadu pisama kao političar i vladar. Analizirajmo Njegoševu vladavinu, političku djelatnost, ratovanje, političku prepisku... Da li je Njegoš- državnik ikada planirao ili preduzeo akciju koja je imala za cilj ,,istragu poturica“? Da li je u ovih hiljadu pisama, od kojih je barem nekoliko stotina upućeno Srbima -nacionalistima i pravoslavcima, ikada priželjkivao nasilje nad stanovništvom islamske vjeroispovijesti ili iskazivao mržnju prema njima? Pisao je o neprijateljstvu prema Turcima, kao okupatorima (što su oni i bili), ali ne i o planiranju zločina protiv bilo kojeg naroda ili bilo koje vjerske grupacije. Istoričar će na osnovu ovog materijala lako utvrditi da se Njegoš kao vladar i državnik razlikuje od svih svojih književnih likova, kao i da ne dijeli njihove ,,genocidne ideje“.
Druga je stvar kako neko doživljava Njegoša čitajući Gorski vijenac, a pri tome vjeruje da jedan od likova govori ono što pjesnik misli. Naravno da svako ima pravo i na takvu percepciju Njegoša, ali je bolje da o njemu sudi na osnovu njegovog vladarskog djelovanja, a ne na osnovu stavova njegovih književnih junaka.
POBJEDA: Kakvo je Vaše mišljenje o Njegošu?
ANDRIJAŠEVIĆ: U najkraćem, mislim da je Njegoš najveća ličnost crnogorske istorije. Neću reći ni najbolja, ni najzaslužnija, ni najmoralnija. Ali je njegovo djelo najveći doseg stvaralaštva i mišljenja na našem prostoru, pa i mnogo šire.
Mogu nam se ne dopadati neki stihovi ili njegovo političko djelovanje, ali on je na vrhu Crne Gore. Da me pitate ko je najuzornija ili najzaslužnija ličnost crnogorske istorije, ne bih ga svrstao ni među prvih deset.
POBJEDA: Pored ovih ,,njegoševskih kontroverzi“, svjedoci smo i brojnih identitetskih kontroverzi savremenog crnogorskog društva. Kako Vi vidite ovaj fenomen?
ANDRIJAŠEVIĆ: Činjenica je da imamo brojne identitetske kontroverze, što je možda i razumljivo za društvo sa istorijskim iskustvom poput našeg, ali mislim da one predugo traju. Mi, očigledno, nemamo odgovor na ove kontroverze ili ne umijemo da ih razriješimo, a možda i ne postoje dileme crnogorskog identiteta, već postoje – dva identiteta. Mislim da bi značajno bilo da identitetska grupacija koja je najdominantnija – i brojčano i politički, pokaže ozbiljniju posvećenost ovim fenomenima, ali da im ne pristupaju kao problemu svoje nacije, već kao problemu svoje države.
Meni se čini najvažnijim da se sve identitetske kontroverze tretiraju kao problem državne i društvene stabilnosti, a ne kao problemi između nacionalnih ili vjerskih identiteta. U rješavanju ovih problema, neminovno će biti da svi učine izvjesne kompromise, i to compromise koji su rezultat uvažavanja realnosti i težnje za održivošću ovakve Crne Gore.
Mnogi od nas bi voljeli da možemo nametnuti rješenja koja odgovaraju našem identitetu, i koja su čak pravedna i utemeljena, ali je mnogo važnije – da su održiva. Ako nijesu održiva, onda je nevažno da li su utemeljena. Moramo se opredjeljivati za rješenja koja mogu da funkcionišu I koja garantuju ostvarivanje interesa koji nam je najvažniji. Svako mora biti svjestan svojih mogućnosti, bez obzira što mu istorija ili tradicija daju za pravo. Najbolje je kada se to shvati na vrijeme.
POBJEDA: Kao istoričara, na koji Vas period crnogorske istorije podsjećaju ova vremena?
ANDRIJAŠEVIĆ: Naš sadašnji politički život mi veoma liči na prve godine crnogorskog parlamentarizma, u kome je vlast bila bez dobre ideje, a opozicija bez pameti. To je vrijeme kada je opozicija, potpomognuta tajnom službom jedne države iz regiona, pokušala da vlast osvoji bombama i revolucijom. To je bilo i vrijeme kada se društvo i njegova vladajuća politička elita, kretala unazad, izgubiši svijest o važnosti reformi i modernizacije. Čitav politički život tada se svodio samo na jedan cilj – održavanje političke stabilnosti. Ali, slični problemi koje imamo u današnjem političkom životu, mogu imati veće posljedice za sadašnju Crnu Goru nego za onu s početka 20. vijeka.
POBJEDA: Zbog čega tako mislite?
ANDRIJAŠEVIĆ: Zbog toga što su i najveći društveni problemim rješivi kada imate postojani sistem vrijednosti i kada imate generaciju ili pokret koja ima potencijala da traži rješenja. Komunisti su imali prave nazive za takve društvene grupacije, i zvali su ih avangardom i ,,naprednim snagama“. Hajde da vidimo: koga bismo mi danas mogli smatrati avangardom i naprednom snagom?
Prepoznajemo li ko bi mogao pripadati tim snagama u narednih pet do deset godina? Mislim da mi takvu grupaciju nemamo. Za mene je u tome veliki problem Crne Gore. Ali, da ne budem nedorečen: kada kažem da nam nedostaje ,,nova generacija“, ne mislim na političku generaciju ili politički pokret, već generaciju koja će imati neku novu ideju, drugačije vrijednosne kriterijume i, što je jednako važno, koja će imati znanje i određeni intelektualni kapacitet. Kada budemo imali takvu generaciju, onda će ona u velikoj mjeri uticati i na kreiranje političke elite Deklaracija o pomirenju Srba i Bošnjaka je manipulacija
POBJEDA: Kada već govorimo o identitetskim pitanjima, kako komentarišete deklaraciju o pomirenju Srba i Bošnjaka, koju je najavio jedan od lidera DF-a, Andrija Mandić?
ANDRIJAŠEVIĆ:Kao još jednu propagandnu manipulaciju političke grupacije, čiji skupovi odišu pomirljivošću, ljubavlju i tolerancijom prema svakoj različitosti. Znam da je i ranije bilo sličnih deklaracija, kao one namijenjene pomirenju Crnogoraca i Srba. Takve inicijative su smiješne i neozbiljne, i mislim da ne mogu imati nikakvog efekta.
Izvor: Pobjeda
