Razlog zašto je najbolji fudbaler svijeta otišao u reprezentativnu penziju je frustracija neuspjesima s Argentinom. Jer dok je sa Barselnom po nekoliko puta osvojio sve, ljeto 2016. bilo mu je treće uzastopno da s Argentinom gubi veliko finale.
Osim u SP-u 2014. kada im je zlato uzela Njemačka, to je bilo drugo finale Kopa Amerike zaredom da gube i to oba puta od Čilea. U posljednjem neuspjehu u finalu južnoameričkog prvenstva, Mesi je još i promašio odlučujući penal, što je samo osnažilo njegovu odluku da pobjegne iz reprezentacije.
Ali, spomenuta kampanja urodila je plodom i Mesi se vratio u Argentinu i to kao spasitelj, jer u 13. kolu južnoameričkih kvalifikacija donio je ključnu pobjedu i to iz penala. Protiv Čilea.
U 16. minutu Di Marija je srušen u kaznenom prostoru, a Mesi je iz jedanaesterca lako savladao bivšeg saigrača Klaudia Brava.
Čile je na Monumentalu krenuo po izjednačenje, ali Argentinu je spasila prečka i sačuvala je ključnu pobjedu protiv rivala koji joj je uzeo dva posljednja naslova prvaka Južne Amerike. O značaju ovog trijumfa svjedoči da je prije ovog kola Argentina bila ispod crte, a sada se, pet kola prije kraja, pobjedom može probiti na drugo mjesto. Četiri južnoameričke reprezentacije idu direktno na SP u Rusiju, a peta mora u razigravanje.
Mesiju je pobjeda protiv mrskog Čilea toliko značila da se nije ograničio samo na gol, nego je uklizavao i borio se za svaku loptu:
