Iako je u početku odbrane tvrdio da se uopšte ne sjeća Nikića, utvrdilo se da je, osim što je Nikića vozio službenim automobilom ,,reno fluense“ tablica PG CG 870, Čađenović nosio povjerljivu dokumentaciju i ostvario telefonski kontakt sa Nikićem najmanje dvadesetak puta!
Okrivljeni Mihailo Čađenović u odbrani je prvobitno naveo da mu je ,,smiješno zašto mu se stavlja na teret da je član kriminalne organizacije“, tvrdeći da se nije ,,bilo sa kim udružio radi vršenja krivičnih djela terorizma ili drugih krivičnih djela, te da nije ni prekršajno niti krivično ranije odgovarao“.
Pojasnio je da je vozač u Demokratskom frontu, odnosno u stranci Nova srpska demokratija i da vozilo „reno fluense“, osim njega, koriste i Danilo Mandić, Dejan Gojković, Goran Nikezić, poslanik Milutin Đukanović i ostali poslanici. Čađenović je, kada mu je predočena fotografija Ananija Nikića, tvrdio ,,da se ne sjeća te osobe“, ali da je ,,moguće da ga je negdje vozio“.
No, svega toga se ne sjeća, jer „dok vozi ne sjeća se imena i lika, niti sa saputnicima komunicira osim sa - dobar dan i doviđenja“. Za Čađenovića nije bila olakšavajuća okolnost kada su istražitelji otkrili da mu je izdat putni nalog u vrijeme 3. do 5. marta, da bi ,,lijepio plakate u Podgorici“ i data dnevnica od 72 eura, jer je nepobitno dokazano da je Mihailo Čađenović, shodno evidenciji o prelasku granice, u to vrijeme boravio – u Srbiji.
Sudski vještak za telekomunikacije takođe je utvrdio vrijeme i broj poziva Čađenovića sa Ananijem Nikićem, i to u periodu od februara do oktobra 2016. godine.
Pobjeda
