Crnogorski pokret, u prepunoj sali Hotela Hilton, usvojio je večeras Deklaraciju o potrebi utemeljenja sinhronizovane kulturne, vjerske, jezičke, obrazovne i naučne politike Crne Gore.
Skupu su prisustvovali predstavnici političkih partija crnogorske orijentacije, naučni radnici, predstavnici medija i privrede.
Na skupu se desio incident kada je grupa prisutnih izviždala potpredsjednika URA-e Neđeljka Rudovića. Čelnici CP-a su se izvinili Rudoviću zbog neugodnosti.
Rudović je sa govornice poručio da je 11 godina od povratka nezavisnosti i 27 godina od uvođenja višepartizma, Crna Gora daleko od cilja - dostizanja zapadnih demokratija.
S druge strane, koordinator Crnogorskog pokreta Stevo Vučinić je kazao da ako tražimo grijehe i grešnike, onda se moramo obratiti opoziciji u ne manjoj mjeri nego vlastima.
"Podsjetiću, da i danas u poslaničkim klupama sjede ratni huškači iz devedesetih godina, a mnogi od osnivača opozicionih partija su bili koalicioni partneri sadašnje vlasti. Dakle, samim ti krivci za sve negativne procese za koje optužuju vlast. I to u većoj mjeri, nego današnja vlast. Tragično je da dio one Crna Gora koja nam je spasila obraz devedesetih godina, sada otvoreno kolaborira sa najmračnjim političkim snagama, čija je ideologija potučena kod Zidanog Mosta 1945.godine", istakao je Vučinić.
Na skupu je ocijenjeno da današnje crnogorsko društvo nije raspolućeno zbog tzv. crnogorsko-srpske aporije.
“Njegova podjela nije etničkog ni nacionalnog, nego je civilizacijsko-kulturnog karaktera. Njen korijen je u planskom i spontanom stvaranju konfuzije s crnogorskim nacionalnim i državnim identitetom. Ona se održava i produbljuje već sto pedeset godina”, ocijenjeno je na skupu.
Društveni procesi, kako se čulo, ne odvijaju se nikad sami od sebe.
"Sama od sebe neće nestati ni predočena podjela u crnogorskom društvu. Ona će slabiti i nestajati samo u mjeri u kojoj se bude postojala i provodila se jasna i efikasna politika jačanja crnogorskog državno-nacionalnog identiteta. Političke, kulturne i naučne elite uspješnih društava ne prepuštaju se stihiji društvenih procesa. One uvijek nastoje upravljati društvenim procesima.
U Crnoj Gori društvenim procesima – posebno na području planiranja i provođenja identitetskih politika – dijelom upravlja stihija, dijelom zla namjera onih kojima je nepodnošljivo postojanje Crne Gore i Crnogoraca. Pod diktatom ta dva činioca, manje-više sva su rješenja u stvarima kulturne, vjerske, jezičke, prosvjetne i naučne politike - fingiranja ili improvizacije! Više nego za bilo koju drugu društvenu sferu, Crnoj Gori je potrebna strategija pet identitetskih politika", rekao je koordinator CP-a Slobodan Jovanović.
Deklaraciju objavljujemo integralno:
Prvo. Crnom Gorom vlada uvezeni, podsticani i interiorizovani kulturni imperijalizam. Pod njegovom opštom presijom Crna Gora je kulturno nesuverena zemlja. Štaviše, porobljena je totalnom turbo-antikulturom! Država mora imati strategiju odbrane od takvoga „tržišta kulture“. Ona mora voditi kulturnu politiku s ciljem opšte duhovne i kulturne stabilizacije Crne Gore na suverenističkoj kulturnoj paradigmi, koja je u stanju premišćivati tradicionalnu crnogorsku i savremenu evropsku kulturu. Sve institucije kulture morale bi slijediti zahtjev da - primjereno područjima svoje djelatnosti - čuvaju i razvijaju kulturni identitet Crne Gore, uz ravnomjerni kulturni razvoj (od kulture življenja i ekološke kulture do tzv. elitne kulture).
Drugo. Vjersko područje je potencijalno najopakiji duhovni kancer Crne Gore. Država mora uspostaviti strategijski osmišljenu i odlučnu vjersku politiku. Njen vodeći cilj mora biti zakonsko uređenje religijske sfere na sekularizacijskoj paradigmi, postavljanje čvrstih zakonskim okvira djelovanju vjerskih zajednica, kao i ostvarivanje vjerskih sloboda građana. Crna Gora mora de iure i de facto biti izgrađivana kao laička država. Mora obezbijediti čvrsto statuiranje vjerskih zajednica u pravni sistem Crne Gore, uz saradnju države i vjerskih zajednica. Mora donijeti zakon o vjerskim slobodama koji bi bio primjeren tradiciji vjerske tolerancije u Crnoj Gori, kao i savremenim evropskim iskustvima uređenja odnosa države i vjerskih zajednica (prema prilagođenom francuskom modelu).
Treće. Opšta jezička nekultura je karaktristika današnje Crne Gore, uz snažne prodore jezičkih modela koji nijesu imanentni njenom jezičkom biću. Haos miješanja jezičkih paradigmi - pripadnih novoštokavskom jezičkom sistemu - treba prevladati konzekventnom jezikom politikom. Njen noseći cilj mora biti postizanje sklada između pune afirmacije crnogorskoga jezika i afirmacije jezika nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori. Potrebna je planska primjena norme crnogorskog jezika i njezino stalno standardološko usavršavanje. Jezička kultura mora se stabilizirati, uz uspostavljanje strategije jezičkog planiranja. Potreban je zakona o jeziku. Njime bi se ozakonila strategija jezičke politike i konkretizovala pitanja odnosa ustavnih odredbi službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi.
Četvrto. Crna Gora je bez jasne strategije prosvjetne politike kojom bi se čvrsto zasnivale identitetske paradigme i prosvjetne paradigne savremenog svijeta. Prosvjetnu politiku je nužno izgraditi u skladu s osnovnim pravcima razvoja crnogorske državno-nacionalne samosvijesti, s anticipacijom obrazovnih potreba društva, kao i sa savremenim evropskim obrazovnim tendencijama. Umjesto postojeće inercije i disperzije u shvatanju bitnih svrha obrazovnog sistema potrebno je izvršiti izbor strategijskih pravaca koji su primjereni osnovnim duhovnih, ekonomskim i društvenim potrebama ljudi u Crnoj Gori. Primjereni strategijski pravci su: razvoj tzv. humaniore (obrazovnih grupacija znanja koja se odnose na identitet: jezik, istorija, sociologija, filozofija, kultura, umjetnost) uz izučavanje stranih jezika; razvoj obrazovnih grupacija znanja koja su neposredno u funkciji repariranja profesija koje se najpotrebnije za strategijske privredne grane (turizam, sfera usluga, poljoprovreda), kao i razvoj obrazovnih grupacija znanja u funkciji zasnivanja IT-sektora (informatika, matematika, fizika etc.).
Peto. Crna Gora je bez jasne naučne politike. Naučna politika mora voditi utemeljivanju crnogorskog društva kao društva znanja, kao i prevazilaženju nepotrebnih podjela u organizaciji naučnog rada (akademije nauka, instituti, fakulteti etc.). Umjesto disperzije postojećih i relativno ograničenih naučnih kapaciteta potrebno je njihovo strategijsko koncentriranje na ista područja na kojima treba bazirati obrazovni sistem. Potrebna je sinhronizacija naučnog i obrazovnog sistema, posebno u strategiji konsolidacije državnog i nacionalnog identiteta, kao i razvoju naučnih istraživanja koji mogu biti stavljeni u neposrednu funkciju jačanja IT sektora.
Skup je aklamacijom usvojio zaključke koje prenosimo takođe integralno:
Mi građani Crne Gore, svjesni naših državnih i narodnih interesa smatramo se pozvanim da brinemo o njima i učinimo da život u našoj zemlji bude dostojan čovjeka. Na takav odnos prema narodu i domovini smo obavezni, jer su vjekovima u njene temelje ugrađivani životi njenih najboljih sinova i kćeri koji su ih polagali za ideale slobode, pravde i jednakosti. Godinama se dovode u pitanje sve vrijednosti na kojima počiva naše društvo - državni autoritet, građanski mir, međuvjerski odnosi, osobena kultura, nacionalne osobenosti, tekovine antifašističke borbe i društvo socijalne pravde. Naša je obaveza da sačuvamo našu državu, kulturu, tradiciju i običaje koji nas čine osobenim i predajom je prenesemo našim potomcima kao svetinje koje trebaju da čuvaju i sačuvaju. Zato državu, jezik, našu crkvu, povijest, ali i cjelokupno pokretno i nepokretno kulturno nasljeđe držimo vrijednostima kojih nećemo da se odreknemo ili promijenimo. Jer ne želimo, nemožemo i nesmijemo da dozvolimo da kao narod i država budemo poništeni.
Crna Gora se nalazi u očiglednoj krizi, koja teži razrješenju na način koji ugrožava vitalne nacionalne i državne interese. Nijedno važno identitetsko pitanje nije riješeno. Svaki pokušaj da se pitanje Crnogorske crkve, jezika ili uopšte crnogorskoga identiteta stavi na dnevni red, na javnoj sceni, horski se proglašava nacionalizmom i atribuiraju mu se zadnje namjere, u cilju sprečavanja demokratizacije zemlje i njenog ekonomskoga oporavka. To čine pojedinci, partije i institucije koje su u opoziciji svemu crnogorskome. Oni ugrožvaju Crnu Goru, jednako kao i njihovi duhovni očevi 1918, i 1989. godine. Oba puta, Crna Gora je srušena na talasu socijalnoga nezadovoljstva građana koje su zloupotrijebili velikosrpski centri moći, a njihovi duhovni nasljednici, pokušavaju i po treći put da je slome, na isti način i istim sredstvima.
Okosnica ove zemlje su Crnogorci. Zato se ne može graditi Crna Gora kao građansko društvo, ukoliko se ne riješi crnogorsko nacionalno pitanje, i ukolikose u ovoj zemlji svaka nacija ne bude ośećala ugodno i slobodno.
Zato Vrhovnu državnu vlast molimo, tražimo i zahtijevamo da se:
U zemlji vodi unutrašnja politika koja je usaglašena s našim državnim interesima. Ona podrazumijeva:
-
Da se Zakon o slobodi vjeroispovijesti, u bitno neizmijenjenom obliku,usvoji u što kraćem roku;
-
Da se na javnom servisu i svim drugim javnim elektronskim medijima, uvedu naučni, kulturni i politički programi koji snaže crnogorski državni i nacionalni identitet;
-
Da se iz crnogorskih javnih medija uklone sadržaji koji promovišu interese starnih država i nacija, koji su oprečninašim državnim interesima;
-
Da se crnogorski jezik, njegova jotovana varijanta, uvede u ravnopravnu upotrebu u državnoj administraciji, na cijelom državnom prostoru, i na svim javnim elektronskim medijima i u javnim pisanim publikacijama;
-
Da se sva javna i privatna lica, političke partije, Nevladine organizacije, vjerske, kulturne i naučne institucije koje ugrožavaju crnogorski nacionalni integritet i državni suverenitet podvrgnu zakonskim sankcijama, i zabrani im se, ili ograniči djelovanje, u mjeri koja ne ugrožava ustavni poredak, red i mir; i
-
Da svi visoki i niži državni dužnosnici i službenici u administraciji, obrazovnim i uopšte državnim institucijama, budu sankcionisani za svaki akt nepoštovanja države, njenih simbola i ustavnoga poretka.
Ovaj dokument ima za cilj da upozori najviše državne, naučne i kulturne adrese ove zemlje, na tendenciju omalovažavanja, ugrožavanja i podrivanja naše države, koja je odmakla u mjeri koja ugrožava i same njene temelje i sve temeljne vrijednosti na kojima počivaju civilizovane zemlje, uključujući i Crnu Goru. A da ih istovremeno i uputi u mjere kojima treba da intervenišu unutar same države, koje će, na mah, u zemlji uvesti red, po kojemu se ravnaju sve evropske države.Ovim dokumentom najvaljujemo i izradu Opšte strategije razvoja Crne Gore, koji ćemo dovršiti narednih mjeseci. Ona će biti sveobuhvatna,i zahvatiće sve oblasti počev od socijalno-ekonomske, pa do naučne, obrazovne i kulturne. Treba da bude temeljni politički dokument, o kome bi trebalo da se postiglne saglasnostsvih crnogorskih političkih, naučnih i kulturnih institucija i intelektualne javnosti, da bi se u javnom djelovanju i unutar države, po njemu svi ravnali.
