Do 2014. godine, pukotina na grebenu Larsen C nije se širila gotovo uopšte.
Ispostavilo se da je presjecala specijalnu vrstu leda, raspoređenog u pojasevima zvanim ‘zone suture’ (zone šavova).
One se sastoje od mješavine morske vode i leda drevnih glečera, a naučnici su otkrili da se pukotine šire znatno sporije kada prolaze kroz takvu vrstu ledene strukture.
Zone suture tako štite ledene ploče od raspadanja i samim tim spriječavaju rast globalnog nivoa mora.
Štitile su i jednu od najvećih ploča na Antarktiku, sve dok 2014. pukotina nije počela da se probija kroz jednu od zona.
Za samo nekoliko mjeseci, procijep je postao dvostruko duži i još raste, što znači da će se u okean uskoro otisnuti ogromna santa leda.
Međutim, to nije sve.
Postoji još nekoliko pukotina koje bi mogle da dovedu do dodatnog razlamanja i oslabljivanja ploče, ali se ne zna kada bi to moglo da se dogodi.
Pitanje je, dakle, dana kada bi i one mogle da se nađu u okeanu, i dovedu do dodatnog rasta globalnog nivoa mora.
Širenje velike pukotine na Larsenu C u međuvremenu spriječava nekoliko preostalih zona suture.
