U Javorju, pozni snijeg koji je pao krajem aprila još nije sasvim okopnio. Zoran je izimio sedam muznih krava, dvije priplodne junice, nekoliko teladi, svinje... Krave su simentalske i metafonske rase. - Proizvodimo dnevno desetak kilograma sira i skorupa, ali nema organizovanog otkupa, pa se snalazimo kako znamo i naš bijeli mrs najčešće završava u piljarama po Nikšiću, Podgorici i primorju - kaže Zoran i objašnajva kako se u maju, nakon stabilizacije vremena, preorjentiše na zemljoradnju, jer tada počinje sjetva žitarica i krompira. Krompir Svake godine zasadi oko tri hektara krompira i skoro toliko zasije žita. - Prošla godina je, recimo, bila rodna i prodali smo sve viškove. Kažu kvalitetna roba pronađe kupca, ali ja bih rekao i da je problem što najčešće kupac ne umije da pronađe taj proizvod. Narod kao po pravilu kupuje jeftiniju robu, zanemarujući kvalitet - smatra Stijepović. Zoran kaže da ne planira uvećavati stočni fond, jer teško da može prodati meso i mliječne proizvode, a imao bi volju. - Izgleda, kako tako, zemljoradnja se u ovom momentu bolje isplati, tako da planiram povećati proizvodnju krompira. Cijenom nijesam zadovoljan, ali na kraju se sve proda, pa makar i kompaniji Voli. Na selu bi sad, kad je zavladala mehanizacija, svi mi s pjesmom živjeli i radili, kada bi mogli naplatiti uloženi trud - priča Zoran Stijepović koji planira da se okuša i u seoskom turizmu i to na katunu koji ima pored puta koji Žabljak veže sa Trsom.
On vjeruje da bi na tzv. durmitorskom prstenu, koji je izuzetno prometan put ljeti, turistima mogao prodati prave domaće proizvode, kao što su mlijeko, pite, priganice, sir i skorup. Mljekara Njiva njegovog rođaka i komšije Veljka Stijepovića tolika je da može zadovoljiti kućne potrebe, ali zato imamo 150 ovaca i desetoro govedi. - Ljeti proizvodimo skorup i sir, najčešće ga prodamo turistima prolaznicima, ali oni trguju po kilogram-dva, a često i manje od toga. Najveće interesovanje vlada za sirom od ovčjeg mlijeka.
Nekolike godine je mljekara ,,Lazine“ otkupljivala na Žabljaku mlijeko i solidno smo prolazili, a kad to kažem onda mislim da je moja famlija od desetak krava mjesečno dobijala solidnu platu od 500 do 600 eura. Otkad mljekara ne dolazi u Šavnik, Žabljak i Pljevlja veća je ponuda sira, pa je i njegova cijena niža, često i manja od tri eura - priča za Veljko Stijepović. On dodaje da s prodajom jagnjećeg mesa ima manje poteškoća. - Dio muške jagnjadi otkupljuju industrije mesa ,,Goranović“ i ,,Franca“, a jagnjice se prodaju privatno, ostavljam ih za obnovu sopstvenog stada ili plasiram kao priplodna grla. Isključivo uzgajam autohtonu durmitorsku pramenku, a to je vrhunsko meso čija otkupna cijena nije zadovoljavajuća i koja se nije mijenjala deceniju - kaže Veljko. (Pobjeda)
