Od početka godine Ustavni sud je utvrdio neustavnost odredaba zakona o javnim okupljanjima, o prekšajima, o socijalnoj i dječijoj zaštiti, o sprečavanju korupcije, o ličnom stečaju potrošača, a za više propisa je pokrenut postupak ocjene njihove ustavnosti.
Uprkos diskriminatorskim, nezakonitim i neustavnim odredbama ovih zakona, u Skupštini i Vladi za to niko nije odgovarao, a sagovornici „Dana“ ocjenjuju da takvo stanje dovodi u pitanje kapacitete ovih institucija, te da takvi „krupni pravni promašaji“ jesu povod za preispitivanje odgovornosti.
Podsjetimo, Ustavni sud je ukinuo odredbe Zakona o sprečavanju korupcije, kojim su bile propisane takozvane „privilegovane“ penzije za najviše državne zvaničnike, koji su po tom osnovu mogli da se penzionišu mimo svih uslova koji su obavezni za „obične“ građane. Takve odredbe su postojale i ranije u crnogorskom zakonodavstvu, ali ih je Ustavni sud ukinuo, da bi ponovo bile usvojene nekoliko godina kasnije, uprkos očiglednoj neustavnosti.
Neustavane su i odredbe Zakona o prekršajima, kojima su građani sprječavani da podignu lična dokumenta zbog neplaćenih prekršajnih kazni. Nedavno je ukinut i zakon koji je propisivao naknade po osnovu rođenja troje i više djece, kao i propis o javnim okupljanjima, koji je zabranjivao održavanje mirnih skupova u blizini od 50 metara od određenih institucija.
I dok je u slučaju zakona o majkama, koji je izglasan u parlamentu glasovima opozicije i manjinskih partija iz vlasti, Ustavni sud naložio Vladi „uklanjanje pravnih posledica“ tog akta, u drugim slučajevima, gdje su pogodnosti od tog propisa ostvarili funkcioneri vlasti, takvog naloga nije bilo.
To je slučaj sa Zakonom o sprečavanju korupcije i „privilegovanim penzijama“, gdje su predsjednici države, Vlada i Skupština, ali i članovi njihovih porodica, od 1992. godine pa nadalje ostvarili penzije mimo bilo kakvih uslova, a čiji je iznos i preko 1.700 eura.
Bivši ministar rada, pravnik Boris Marić, ocijenio je za „Dan“ da bi morala da bude efektivno dostižna politička odgovornost kao ključna za nosioce funkcija u Vladi i Skupštini. On ističe da se, sa druge strane, postavlja pitanje kapaciteta nadležnih organa u zakonodavnom postupku da adekvatno cijene ustavnost budućeg akta.
„Može se legitimno postaviti pitanje pozicije skupštinskih odbora nadležnih da cijene ustavnost akta kao i Sekretarijata za zakonodavstvo u Vladi. Ovo potvrđuje koliko je neophodan inkluzivan politički sistem koji koristi sve kapacitete društva, a ujedno jača institucije čineći ih otpornim od neprimjerenog parcijalnog uticaja“, ukazao je on.
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa Stevo Muk navodi da na Ustavnom sudu padaju zakoni koje su svojevremeno usvajali u Skupštini, kako na predlog Vlade, tako i na predlog partija opozicije. Naglašava da Ustavni sud odluke donosi sporo, teško i sa brojnim manjkavostima i ograničenjima.
„To pokazuje da je kvalitet pripreme zakona još na niskom nivou, da ni kod najvažnijih zakona nemamo garancije da će se održati u pravnom životu, odnosno da su u skladu sa Ustavom Crne Gore. Konačnih garancija za ustavnost nekog zakona ne može biti, jer bi takva savršenost propisa bila suprotstavljena potrebi postojanja Ustavnog suda koji tu saglasnost ocjenjuje. Međutim, činjenica da imamo ovako krupne pravne promašaje kod ustavnosti važnih zakona jeste razlog da se preispita kvalitet rada nadležnih skupštinskih odbora kada je riječ o predlozima poslanika, odnosno cjelokupni sistem i kapacitet za pripremu kvaliteta zakona u vladi“, poručio je Muk za „Dan“.
Saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje Tamara Milaš upozorava da je izostanak odgovornosti jedan od ključnih problema, ne samo za donošenje neustavnih zakona već i za kršenje zakonskih procedura za njihovo donošenje, koje se, kako kaže, najčetšće sprovode bez adekvatnog uključivanja stručne i zainteresovane javnosti.
Naglašava da su brojni primjeri gdje je Vlada Crne Gore usvojila predloge zakona bez organizovanja dana javne rasprave ili konsultacija sa stručnjacima, ali i bez adekvatnih analiza rezultata koje bi proizvela određena zakonska rješenja.
„Najčešći razlog izostanka odgovornosti jeste politički faktor, rastući populizam čiji je, u ovom slučaju, direktni izraz i pokušaj sticanja dnevno-političkih poena, ali moramo ukazati i na, čini se, nedovoljnu posvećenost poslanika sopstvenom poslu, tj. pažljivoj procjeni zakonskih tekstova prije njihovog usvajanja. Sve dok neko ne bude snosio direktnu odgovornost za ovakve propuste, odnosno dok ovo pitanje ostaje na nivou neke kolektivne odgovornosti, nećemo imati odgovoran i kvalitetan pristup ovom pitanju. Građani su, nažalost, uvijek prve žrtve ovih loših zakona“, upozorila je ona.
Milaš naglašava da zbog takvih zakona, koji su građanima nanosili direktnu štetu, nikada niko za to nije odgovarao, niti im je šteta bila nadoknađena.
„I ne radi se samo o materijalnoj šteti, već u nekim slučajevima i nezakonitom lišavanju slobode. Na primjer, upravo je Zakon o prekršajima u toku tri godine neustavne primjene rezultirao ne samo nezakonitim ubiranjem novca od građana na osnovu prekršajnih kazni već i sa činjenicom da je 439 lica pravosnažno osuđeno na zatvorsku kaznu, zbog čega je CGO i podnio inicijativu Ustavnom sudu“, istakla je Milaš, dodajući da je zabrinjavajuće da Ustavni sud presporo odlučuje o takvim inicijativama.
Fali im stručnjaka
Advokat Veselin Radulović izjavio je da se čini da u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti ne postoji dovoljan nivo stručnosti prilikom predlaganja i usvajanja zakona, te da se ne rukovode principima kojima bi morali da se rukovode kada sačinjavaju takve opšte akte.
Ističe da je jako problematično što kroz skupštinske odbore svi ti predlozi zakona dobiju podršku i da podrška u najvećem broju slučajeva zavisi od odnosa političkih snaga u parlamentu.
„Poseban je problem što ti zakoni, koji vidimo često padaju na Ustavnom sudu i bivaju proglašeni neustavnim, ne dovode do posljedica, političkih ili bilo koje vrste, u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Čini se da se izvršna vlast rukovodi onim što je njima kao vladajućoj većini ili uskom krugu ljudi u toj većini potrebno i da će se svakako sprovesti bez obzira da li je to u skladu sa Ustavom ili nije. Odluke Ustavnog suda u suštini ostaju bez nekakvih ozbiljnijih posledica. Ti zakoni koji su neustavni primjenjuju se jedno vrijeme u praksi i ostave posledice po građane. Te posledice su, takođe, neustavne i moram reći da je zabrinjavajuće što ni Ustavni sud ne radi ništa, a ima ovlašćenja prema zakonu da u nekim slučajevima gdje to može otkloni posljedice koje su nastale primjenom neustavnog zakona“, istakao je Radulović.
