Piše: mr Angelina ŠARANOVIĆ
Opet se bavimo majkama, stečenim pravima, pravnom državom, vladavinom prava, pravdom. Vlada je Skupštini dostavila Predlog Zakona o izvršenju odluke Ustavnog suda Crne Gore U-I broj 6/16 od 19. aprila 2017. godine ("Službeni list CG" , broj 31/17). Pođimo redom.
Forma: Ustav Crne Gore je izričit u članu 151, stav 2 : „Izvršenje odluke Ustavnog suda, kada je to potrebno, obezbjeđuje Vlada.“
Zakon o ustavnom sudu, član 52 izričito propisuje: „Državni organi... dužni su da, u okviru svoje nadležnosti, izvršavaju odluke Ustavnog suda a njihovo izvršenje, kad je to potrebno, obezbjeđuje Vlada Crne Gore. Ustavni sud može u odluci odrediti rok i način izvršenja odluke, kao i organ koji je dužan da je izvrši. Organ koji je dužan da izvrši odluku Ustavnog suda dužan je nakon isteka roka iz stava 2 ovog člana da dostavi izvještaj Ustavnom sudu o izvršenju odluke Ustavnog suda.“
To što stav 2 člana 52 Zakona o Ustavnom sudu izričito propisuje da Ustavni sud, u Odluci može odrediti rok i način izvršenja te Odluke, ne znači da će Vlada, koju je sud Odlukom obavezao da u roku od tri mjeseca predloži akt kojim će se riješiti status majki koje su već koristile pravo na naknadu po osnovu rođenja troje i više djece,( u daljem tekstu – majke) predložiti Zakon o izvršenju odluke Ustavnog suda! Pravni je nonsens da pojedinačni akt, kakav je Odluka Ustavnog suda, bude u naslovu akta koji predlaže Vlada !
Problematična odluka Ustavnog suda: Problematičnu Odluku Ustavnog suda trebalo bi tumačiti tako da je Vladi naloženo, jer za to postoji osnov u Zakonu o Ustavnom sudu, da pronađe ustavni osnov za rješavanje statusa majki. Taj osnov može biti član 16 Ustava Crne Gore koji propisuje da se Zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuju: ... druga pitanja od interesa za Crnu Goru.
Odredba stava 3 člana 52 Zakona o Ustavnom sudu, obavezuje, u konkretnom slučaju Vladu, da nakon isteka roka dostavi izvještaj Ustavnom sudu o izvršenju Odluke Ustavnog suda!
Pitanje je da li to znači da je Odluka Ustavnog suda o naknadama za majke izvršena danom dostavljanja Predloga zakona (kako god se zvao) Skupštini, ili je Odluka izvršena kada Skupština donese novi zakon? Uzima li Ustavni sud premnogo ingerencija koje, s obzirom na princip podjele vlasti njemu ne pripadaju? Treba li Ustavni sud samo da konstatuje neustavnost ili, kako mu Zakon o ustavnom sudu dopušta, da nalaže kako državni organi treba da se ponašaju? Šta se dešava ako novi zakon, kojim se „rješava“ status majki takođe nije ustavan? Kako uopšte može biti ustavan propis kojim se priznaje korišćenje prava majkama za koje je Ustavni sud utvrdio da je neustavno i diskriminirajuće?
Suština: Načelo zaštite legitimnih očekivanja do izražaja dolazi u slučajevima izmjene pravnoga režima, kada novo pravno uređenje, kakvo predlaže Vlada, pozivajući se na izvršenje Odluke Ustavnog suda od 19. aprila 2017.godine, dolaziu sukob s potencijalnim ostvarivanjem prava onih lica – majki, kojima takva promjena pravnoga režima ide na štetu.
Ono se ogleda: u legitimn očekivanju daljnjega korištenja prava koja je majka stekla pravosnažnom upravnom odlukom. Stoga se, bez obzira mijenja li se pravni režim zakonskim putem, podzakonskim opštim aktima ili jednostavno promijenjenom upravnom praksom,postavlja pitanje trebaju li majkama kojima je ranije, u skladu s prijašnjimpravnim režimom priznato pravo na naknadu ili su shodno prijašnjem režimu osnovano očekivale ostvarivanje nekoga prava omogućiti ostvarivanje tog prava, premda ono nije usklađeno s novim pravnim režimom? Stoga se u prirodi zaštite legitimnih očekivanja krije odgovor na pitanjemože li se majka osloniti na dosljednost pravnog poretka te se pouzdati u njegov kontinuitet i predvidivost.Posmatrano u okviru,šireg, načela pravne sigurnosti, suprotstavlja mu se načelo zakonitosti koje štiti javni interes.
Ustavnom sudu se ne može i ne smije odreći obaveza utvrđivanja neustavnosti tamo gdje ona postoji. S druge strane, majke koje su uživale pravo na naknadu na osnovu pravosnažnih pojedinačnih akata bile su u „završenoj pravnoj situaciji“, pa za njih vrijedi načelo zabrane povratnog djelovanja (za ubuduće donijetog) propisa. Dopustivost Vladinog Predloga zakona o izvršenju Odluke Ustavnog suda treba cijeniti primjenom načela legitimnih očekivanja tj. uspostavljanjem povjerenja u konačni pojedinačni akt (rješenje o pravu na naknadu) kojim je pravo na naknadu priznato, nasuprot ovlašćenju da se, poštujući Odluku Ustavnog suda, brišu odredbe čl.54a i 54b Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti.
Na taj način bi bila očuvana pravna sigurnost, a Vlada bi, s obzirom na odbijanje inicijative da se neustavnim oglasi Zakon kojim se umanjuju naknade, morala da „izmisli“ način na koji će tretirati 22.000 majki koje su već ostvarile pravo.
Za ubuduće bi sasvim mogla da se osloni na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona koji se nalazi u skupštinskoj proceduri, a kojim se naknade ukidaju.
Vraćamo se na početak. Ustavni sud je trebalo da odmah po usvajanju „zakona o majkama“, dakle prije donošenja ijednog pojedinačnog akta, pokrene inicijativu za ocjenu ustavnosti tog Zakona (od 16.jula 2015.godine) i utvrdi njegovu neustavnost!
Ali to je sada „ŠBBKBB“ (što bi bilo kad bi bilo), što bi rekla đeca.
(Autorka je magistarka prava)
