Uprkos brojnim „eksperimentima“, inicijativama, platformama, individualnim i kolektivnim pokušajima funkcionalne saradnje sa drugim političkim subjektima ostalih nacionalnih zajednica, i matematički i politički rezultati su na nivou takozvane pozitivne nule. Jednako 2017. kao 2008. godine.
Dobra volja, ali…
Nijesu pomagale ni javne manifestacije dobre volje gotovo svih značajnijih kosovskih zvaničnika, počev od bivše predsjednice Atifete Jahjaga, zatim Hašima Tačija, Ramuša Haradinaja, Agima Čekua, Ise Mustafe, Kadri Veseljija, čak i kontroverznog lidera Samoopredjeljenja Aljbina Kurtija. Postojeći institucionalni okvir u Republici jednostavno nije dopuštao bilo kakav vid specifičnog pravno-političkog protekcionizma jer su Crnogorci još unazad 17 godina sami sebe „promovisali“ u vanustavnu kategoriju.
Kao što je Pobjeda barem desetak puta do sada informisala, sve je počelo još 2000. godine, kada je prvi šef Misije Ujedinjenih nacija, faktički gubernator Kosova Bernar Kušner, okupljao sve reprezente svih nacionalnih manjina, upravo sa ciljem njihove pravno-političke identifikacije u susret izradi novog kosovskog Ustava. Odazvali su se svi - Srbi, Turci, Bošnjaci, Romi, Aškalije, Egipćani…
Po Titovom nalogu
Samo nije bilo Crnogoraca. Na Kušnerov upit - što je sa njima - odgovoreno mu je da Crnogoraca nema jer su izmišljeni u vrijeme komunizma, po Titovom nalogu kako bi naudio Srbima. Na tome se sve i zavr- šilo, jer nikakvih reakcija nije bilo ni tada, ali ni dugi niz godina, gotovo do proglašenja nezavisnosti Republike.
Tek po međusobnom priznanju i uspostavljanju diplomat skih odnosa Crne Gore i Kosova na ozbiljan način otvoreno je i pitanje ustavne verifikacije crnogorske nacionalne manjine, a predsjednik Filip Vujanović sve do kraja prošle godine otvaranjem upravo tog procesa uslovljavao je podizanje diplomatskih odnosa na nivo ambasadora. Nažalost, ni to nije pomoglo, a uzroka je mnogo. Počev od komplikovanih procedura neophodnih ustavnih promjena, pa do složenih političkih (ne)prilika u kosovskom društvu i drugih unutrašnje-političkih prioriteta.
Opširnije u Pobjedi
