Ona pojašnjava da su najčešći razlozi za dugo trajanje postupaka ukidanje odluka više puta, problemi sa dostavom, složena vještačenja, uključen međunarodni element i slično. Komentarišući statistiku Osnovnog suda u Podgorici, advokat Nikola Medojević tvrdi da su neka normativna rješenja doprinijela tome da su izvjesno sudovi danas znatno ažurniji u odnosu na vrijeme od prije nekoliko decenija.
Razlozi - Razlozi odugovlačenja postupka često nemaju direktnu vezu sa sudom – problem dostavljanja poštom, neuredna evidencija adrese stanovanja, nedostupnost svjedoka, višestruke dopune nalaza vještaka i sl. uz instanciono ukidanje odluka i procesne razloge koji produžavaju njegov tok – smatra on.
Navodi da, posebno među sudijama, ima mišljenja da stranke često svojim postupanjem odlučujuće doprinose dužini trajanja postupka, da bi zavisno od uspjeha poslije bile najgrlatije u zamjerkama na račun suda, advokata...
- Savremeni filozofi bi tu vidjeli atomiziranog pojedinca koji u sebi nosi potrebu privatne svojine, ali tako je valjda uvijek i bilo. I prije više hiljada godina, kada je to neko sažeo u mudrost iz današnjih riznica pravnih izreka: „Savjetujem ti, najdraži sine, da izbjegavaš parnicu“ . Ili što kaže naša poslovica: „Bolje mršav dogovor...“ – pojasnio je Medojević.
Međutim, postojanje pune odgovornosti u odnosu na pravnu stvar koja je predmet rješavanja, donošenje odluke po zakonu i najboljem znanju i savjesti, prema mišljenju Medojevića, ono je od čega zavisi povjerenje javnosti u pravosuđe, bila odluka donijeta pola godine prije ili kasnije. - Uz to je korektno reći i da ne traju svi postupci predugo, pa je suštini bliže pitanje zašto toliko traju određeni postupci, pri čemu se neki nikada meritorno ne završe dok neki čak ni ne započnu – navodi on. Paradoksi Medojević je naveo i neke paradoksalne momente gdje sudovi najrevnosnije provode najgora i najbizarnija rješenja kao u parničnom postupku.
- Kolokvijalno rečeno, ako tužilac zakasni minut na raspravu tužba se smatra povučenom sa potencijalno katastrofalnom posljedicom u vidu gubitka svih prava. Dakle, očigledan slučaj gdje je suština žrtvovana formi i gdje je ažurnost postala cilj samoj sebi. Činjenica da takva procesna dubioza opstaje, iako advokati na nju godinama upozoravaju, dovodi u pitanje stvarnu želju da se uspostavi sistem na zdravim osnovama.
Tu svakako ne pripada ova metaforička „operacija uspjela, pacijent umro“ situacija, gdje isforsirana brzina efikasno poništava pravičnost i zakonitost – pojašnjava Medojević. On se prisjetio situacije, koja se nije desila tako davno, kada je visoki protagonista sudske vlasti ocjenjivao rapidan porast broja sudskih predmeta, kao pokazatelj jačanja povjerenja građana u sudove. A razlog su, kako navodi Medojević, bile tektonske društvene promjene. -Tek kada egoistične rutine i manevri negdje zakažu, e i to je, uslovno rečeno, razlog zašto sudski postupci dugo traju. Zato što se i liječenje čeka mjesecima, zato što se sa fakultetskom diplomom posao čeka godinama, zato što se bez vremenskog limita čeka bolje da ne bi bilo gore... jer je to naša mjera i domet u organizaciji života i društva – kaže on.
Suđenje u roku Cilj garancije suđenja u ,,razumnom roku“, koja se primjenjuje i u krivičnim i u nekrivičnim postupcima jeste da se zaštite ,,sve strane u sudskom postupku protiv pretjeranog odugovlačenja postupka“. U skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku, sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju učesnicima u postupku. Zakonom o parničnom postupku predviđeno je pravo stranke da sud odluči o njenim zahtjevima u razumnom roku. Sud je takođe dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Takođe, zakonsko rješenje predviđa da organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku su dužni da postupaju najhitnije kako bi se postupak što prije završio. Zakon o sudovima Crne Gore predviđa da svako ima pravo na nepristrasno suđenje u razumnom roku. Dok prema Zakonu o sudijama Srbije sudija je dužan da predsjednika suda obavijesti zašto prvostepeni postupak nije okončan u roku od šest mjeseci i da ga zatim na svakih mjesec dana obavještava o daljem razvoju postupka.
Pobjeda
