On dodaje kako je to prvenstveno posljedica organizacionog modela upravljanja i gazdovanja šumama, što uključuje i koncesionu eksploataciju.
Hitne promjene
Mnogo toga u upravljanju i gazdovanju šumama, po mišljenju Markovića, treba što prije promijeniti, kako bi se šume sačuvale i pojačale.
- Šume treba vratiti šumarima na gazdovanje koje bi država, kao vlasnik, preko inspekcijskih i drugih organa redovno kontrolisala. Koncesije treba ukinuti i osnovati preduzeće za gazdovanje šumama, koje bi se samofinansiralo. Šimske radove treba davati firmama, putem licitacija. Drvo bi se prodavalo na lageru kupcima sa kojima je prije sječe potpisan ugovor. Za inventuru šuma, izradu planova gazdovanja i istraživački rad u šumarstvu valjalo bi dogovoriti dugoročnu saradnju sa ranije privatizovanim Institutom za šumarstvo Crne Gore – predlaže Marković koji je prije odlaska u penziju, krajem prošle godine, bio direktor tog instituta.
Nijesu samo, po njegovim riječima, one klasične šumokradice jedine, možda ne ni najveće šumske štetočine. Pored njih, krče se i devastiraju šumski kompleksi koji nijesu predviđeni planovima gazdovanja.
Navodni vlasnici uzurpirali su velike površine državnih šuma, a oni u tim „svojim“ šumama rade šta im padne na pamet. Još je nepoznanica koliko je tu država oštećena. Šumski putevi za jednokratnu upotrebu često se probijaju bez projekata. Obaveznog uspostavljanja šumskog reda poslije sječa gotovo da i nema, a to je plodno tlo za masovno sušenje šume i velike požare – kaže Marković.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
Ilustracija: epoha.ba
