On smatra da treba nastaviti bojkot parlamenta do pristanka na nove izbore zajedno sa predsjedničkim, navodeći da opozicijia nema zrelosti da prepozna činjenicu da je vlast u Crnoj Gori već pala.
„Stidljivi nagovještaji premijera Markovića na temu novih izbora pokazuju da je svjestan ćorsokaka u kojem se nalazi Demokratska partija socijalista (DPS). Iako je još uvijek presudan stav vlasnika DPS-a kome odgovara nestabilnost i atmosfera tenzija, lako je i u ovom, kao u slučaju odnosa Filipa Vujanovića prema pritvoru za Nebojšu Medojevića, vidjeti pukotine u sistemu“, kazao je Krivokapić u razgovoru za „Vijesti“.
Vlada uporno ignoriše zahtjeve za ponavaljem izbora, a ni u međunarodnoj zajednici javno ne pokazuju volju da se uključe u rješavanje problema. Mislite li da opozicija treba da promjeni strategiju?
Bojkot parlamenta je bio demokratski jedini moguć odgovor na evropski presedan, da imate izbore u danu kada vlast saopštava da je u toku državni udar. Da treba da se puca na građane i ubije premijer i pored svega toga, impliciranje da iza takvoga nauma stoji opozicija. Svako, pa i bilo koji činilac međunarodne zajednice ne može imati smislen odgovor na činjenicu da “ako je bio udar, onda ne može biti slobodnih izbora, a ako nije bilo udara, onda je DPS montirao to nasilno stanje na dan izbora”.
Zbog čega onda međunarodna zajednica i dalje ignoriše vaše zahtjeve?
Kao bivšem predsjedniku Parlamentarne skupštine OEBS-a jasno mi je žmurenje iz strateških prioriteta u slučaju Crne Gore. To strateško žmurenje će trajati dok veći dio opozicije ne prihvati kao datost ustavna određenja Crne Gore kao građanske, nezavisne i evroatlantske. To ne znači da ta ista međunarodna zajednica nije naš glavni saveznik u borbi za demokratske reforme i ekonomsko socijalnu obnovu kako piše u Manifestu za okupljanje progresivnih snaga SDP-a. Konačno, nikad ne smijemo zaboraviti kao Crnogorci svih vjera i nacija, da slobodu nam niko neće donijeti, već se za nju moramo izboriti.
Na koji način?
Bojkot je ogolio prirodu autokratske vlasti i pokazao u kojoj mjeri su institucije zarobljene. Marionetski parlament koji se pretvorio u glasačku mašinu i po potrebi predvorje apsane. Pravosuđe čiji se kredibilitet urušava. Autokratija iz meke kreće ka tvrdoj stalnim zahtjevom za progon političkih oponenata. Progon u javnoj upravi, uprkos evropskim zakonima, bestidniji je nego 90-ih. Ustavni sud nije bolji od onog smijenjenog, iako su zaštićeni novim ustavnim mehanizmom. U državi zarobljenoj jednim čovjekom i jednom partijom ne mogu suštinski postojati slobodne insitucije.
Kad se klizi u sistemsko beznađe dobro se podsjetiti Starog zavjeta i priče o Jošui koji je srušio zidine Jerihona duvajući u rog i tako poslao poruku kako upornost daje rezultat i protiv najveće sile. Posljednji dio Berlinskog zida u Evropi puca i oni u DPS-u kojima pohlepa nije pojela razum shvataju da poslije Makedonije i Crna Gora ulazi u period smjene autokratije.
Koliko je realno dalje zajedničko djelovanje opozicije, nakon raskola u SNP-u i Demosu, ali sve češćih polemika Demokrata i DF-a?
SDP je jedini za 27 godina pokazao moć partijskog trajanja i to na istom programu i u vlasti i u opoziciji, pa nam je sa tim iskustvom lakše da razumijemo izazove sa kojim se suočavaju druge opozicione partije, od kojih pojedine postaju sezonske pojave kako smo to prorekli i Pozitivnoj. Imali smo i sreću - DPS nam je pomogao da se očistimo od posrnulih u našim redovima. To čistilište i iskustvo čini nas stabilnim subjektom koje ima dokazan, državotvoran i pouzdan smjer kretanja. Nažalost, neki subjekti u opoziciji još uvijek žele, gotovo mazohistički, da biju završene bitke, čime pomažu opstanku autokratije. Autokratija ima svoje Šešelje u crnogorskoj opoziciji.
Ipak, dio opozicije ste pozvali na okupljanje...
Manifest SDP-a je dao priliku novog početka svima na evropski i izvodljiv način okupljanja oko razvojnih ciljeva. Time pokazujemo pred građanima da smo sposobni da prekinemo vrijeme pohare. Neupitnost ustavnih određenja i kontinuitet vanjske politike su osnovni preduslov za smjenu vlasti. Ko to ne vidi, teško da mu u političkom smislu ima pomoći. Vlast je već pala ali nema, nažalost, nekada ni elementarne zrelosti u opoziciji da to prepozna i iskoristi. Sve ovo i opoziciju čini odgovornom za još uvijek trajuće potonuće države.
SDP je u parlamentu bio tokom glasanja o ulasku u NATO, a DF tokom raspave o ukidanju imuniteta Nebojiši Medojeviću. Postoji li mogućnost da se opozicija na jesen vrati u parlament ili nastavi bojkot u selektivnoj formi?
U Jerihonske trube bojkota moramo svirati dok se ne obezbijedi ponavljanje izbora sa predsjedničkim. Ova autokratska vlast vlada protiv volje velike većine Crne Gore i svaki dan njenog trajanja je štetan. Više dajemo za kamate na kredite nego za odbranu ili socijalu. Slobodni izbori su jedini način da se formira široka progresivna Vlada i da se okupimo oko socio-ekonomske obnove i demokratskih reformi. Klizimo u grčki dužnički scenario u kojoj su primjer desetak puta smanjivane penzije, a i tu nije kraj. Crna Gora nikad nije u svojoj istoriji ovako bila poharana od neke svoje vlasti.
Opširnije u Vijestima...
