Na mjestu gdje se, sada se slobodno može tako reći, nekada nalazila crkva Sv. Ivana, sada je novoizgrađeni ugostiteljski objekat sa terenima za boćanje. Tako da se može reći da smo uspjeli da jedan kulturno istorijski lokalitet izgubimo i ne istraživši ga.
U literaturi se može pročitati da se na teritoriji Herceg Novog nalaze 126 nepokretna kulturna dobra. Za sva kulturna dobra urađeni su elaborati u okviru projekta Ministarstva kulture , koji sadrže detaljan opis sprovedenih aktivnosti, kao režim i mjere zaštite kulturnih dobara.
Projekat su implementirali Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu kulturnih dobara u saradnji sa svim nacionalnim i lokanim institucijama iz oblasti kulturne baštine, kao i državnim i lokalnim organima uprave. Ukupna sredstva izdvojena za Herceg Novi za izradu elaborata za pokretna kulturna dobra su 7.600 eura dok je za revalorizaciju nepokretnih kulturnih dobara izdvojeno 56.100 eura.
Od ovoga broja nepokretnih kulturnih dobara su u Đenovićima zaštićeni Crkva sv. Ivana I Crkva sv. Stefana. Ali sva je prilika da je spisak popunjen sa jednim kulturnim dobrom – registrovanim kulturnim spomenikom koji više ne postoji.
Zinteresovani posjetioc koji krene u obilazak Đenovića pri prvom pokušaju da otkrije lokaciju crkve sv. Ivana počinje da se susreće sa ne malim problemima. Od turista kojih su Đenovići ovog ljeta prepuni to se ne može ni očekivati. Info table i putokazi za kulturna dobra i ne postoje tako da ih je uzaludno i tražiti a ne osloniti se na njih.
Mnogi žitelji mjesta, posebno oni mlađi, ne znaju da ovakvo kulturno blago postoji u njihovom mjestu desetak metara udaljeno od obale. Kao da se vodi razgovor o nekoj pustari i objektu u nekom kako volimo da kažemo “pasivnom kraju”, a ne turističkom mjestu. Crkvi i arheološkom lokalitetu zakonom zaštićenom koji se nalazi na obali pored centra mjesta.
Osim toga može se primijetiti da se mnogi mlađi žitelji i ne sjećaju da su uopšte i vidjeli ostatke ovog zaštićenog kulturnog dobra. Stariji će vas uputiti na ugostiteljski lokalitet sa boćarskim terenima. –„Trebalo bi da je tu negdje“ najčešći je odgovor.
Na pitanje da li su možda zapamtili izgled ovog kulturnog dobra i da li možda znaju za neku fotografiju koja bi posvjedočila njegovom izgledu i postojanju odsječno vrte glavom i upućuju u opštinu u Novi. –„ Oni bi trebalo da sve to imaju i znaju“ kažu. Tako da, po njima, ako želite da vidite zaštićeno kulturno dobro u Đenovićima, ne bi bilo loše da prvo svratite do opštine u Novi. Oni sve znaju o njemu.
Po odgovorima bi se moglo zaključiti da je po pitanju ovog zaštićenog kulturnog dobra u Đenovićima na sceni – amnezija.
Uglavnom svi znaju da je bila tu negdje ali ni domaći stanovnici sa sigurnošću ne mogu uputiti znatiželjnike na cilj. Ali izgleda da nije ni čudo kada je preko crkve koja je zakonom zaštićena 1957. godine nikao ugostiteljski lokalitet sa boćarskim terenima. Kada i ko je dao dozvolu za taj graditeljski poduhvat takođe se ne može sa sigurnošću reći. Niti da li je dozvola uopšte i bila potrebna.
Na sajtu opštine može se pročitati da – “grad Herceg Novi, kao i njegova okolina, obiluju arhitektonskim, skulptorskim i slikarskim djelima, koja nas neraskidivo vežu sa bogatom i burnom prošlošću grada. Tu, prije svega, treba istaći preromantičke sakralne spomenike u Bijeloj, Kutima i Sušćepanu.
Svojom ljepotom ističu se ostaci arhitektonske plastike crkve Sv. Petra u Bijeloj, koji pripadaju razdoblju od IX-XI vijeka. Parapetna ploča crkve Sv. Tome u Kutima( XI vijek), dekorisana u preromantičkom stilu, primjer je autentične ljepote arhitekture Boke Kotorske. Parapetna ploča čuva se u Zavičajnom muzeju. Zidovi crkve bili su oslikani freskama. U vrijeme Tvrtaka ili Herceg Stjepana, na temeljima crkve iz X vijeka, izgrađena je crkva Sv. Stefana u Sušćepanu. U bočne zidove crkve ugrađena su dva grifona, koji spadaju u najljepše primjerke arhitekture preromantičkog stila.
Sad, pošto je za ostatke arhitektonske plastike crkve Sv. Petra u Bijeloj koji pripadaju razdoblju od IX-XI vijeka navedeno da se posebno ističu svojom ljepotom I preporučeno za obavezan obilazak kao nešto što bi trebalo obavezno pogledati pošli smo do Bijele.
Bijela po užarenom avgustovskom danu ostavlja na posjetioca utisak užurbanog turističkog mjesta gdje turisti upražnjavaju uobičajene ljetnje aktivnosti . Odmor, kupanje, tranzit…
Table koje bi vas mogle uputiti na crkvu Sv. Petra naravno da su nevidljive, tako da se opet pokazuje da su najsigurniji izvori informacija ljubazni domaćini. Nakon kraćeg raspitivanja kada stignete do ovog kulturnog dobra starog hiljadu I više godina, prvi utisak je - razočaranje. Iako se nalazi u centru, bez obavještenja I zaklonjena iza zgrada, ova vjerovatno najstarija crkva u Bijeloj I okolini ostaje dobro sakrivena od turista. I od očiju zainteresovane javnosti. Tako da će ipak ostaci arhitektonske plastike crkve Sv. Petra u Bijeloj koji pripadaju razdoblju od IX-XI vijeka ostati za internu upotrebu. Vidjeće ih ko bude uporan da ih nađe.
Utisak kome se posjetioc ne može oteti da je i ovo danas postojeće kulturno dobro, zaboravljeno i gotovo nevidljivo.
Sva je prilika da su društveni događaji I običaji koji su uvedeni poslednjih decenija nastavili da beru danak u zaštićenim kulturnim dobrima.
I zbilja, kao da prisustvujemo apsurdnoj situaciji da dok svi gledaju da svoja kulturna dobra promovišu i približe ih zainteresovanoj javnosti kod nas je izgleda na sceni pisanje nekih novih istorijskih i turističkih vodiča – kako svoja kulturna dobra učiniti nevidljivim I sakrivenim.
Ivan KERN
