Prema njegovim riječima, Vlada Crne Gore ne bi trebala da se oslanja na KAP i čeka obećane investicije (kojih za sada nema i neizvjesno je da li će ih biti u skorijoj budućnosti), već sama da stvori povoljan investicioni ambijent i potraži investitore, ako već država neće ili ne može da investira.
“Moje mišljenje je da bi daleko isplativije i bolje za Crnu Goru bilo investiranje pola milijarde dolara u fabrike koje bi proizvodile Al proizvode za automobilsku i avio industriju nego, u dionicu auto puta od preko milijardu. Imam utisak da ovdje niko i nema jasnu predstavu šta se dešava na tržištu aluminijuma i kakvi su trendovi u automobilskoj i avioindustriji”, rekao je Đukanović za Portal Analitika.
On smatra da je apsurdno pominjati štednju i zamrzavanje plata i penzija u narednom period, a ne koristiti šanse i mogućnosti koje postoje na tržištu.
“Apsurdno je zaduživati se a ne investirati u ono što donosi profit, rast izvoza, veću zaposlenost i veću konkurentnost Crne Gore na svjetskom tržištu”, pojasnio je on.
Đukanović će u oktobru biti gost na Danieli Innovaction konferenciji u središtu kompanije u Butriju, u Italiji, gdje će govoriti o upotrebi aluminijuma i čelika u automobilskoj industriji i komparativnim prednostima. Danieli je jedan od vodećih svjetskih proizvođača opreme sa čeličnu i aluminijumsku prerađivačku industriju.
’’Ovo će biti peti put u posljednje tri godine da govorim na ovu temu na najprestižnijim svjetskim konferencijama, i događanjima poput ovog. Ovaj skup je zatvorenog tipa, po pozivu, a biće prisutno oko 600 gostiju, uglavnom poslovni partneri Danieli kompanije i menadžeri brojnih Danielijevih fabrika iz cijelog svijeta’’, poručio je Đukanović.
Kaže da bi za te tri godine mogla se sagradititi fabrika,sa više pogona, i sada da imamo proizvodnju i izvoz aluminijumskih proizvoda za auto industriju.
“Vjerujte, fabrika bi radila u tri smjene i ne bi mogla da podmiri potražnju, a prihodi od izvoza za proizvodnju od 200.000 tona godišnje iznosili bi preko 600 miliona dolara a neto profit bi se mjerio desetinama miliona eura. Tvrdim da za protekle tri godine za Crnu Goru nije postojala sigurnija, unosnija i isplativija investicija od ove”, ocijenio je on.
Cjelokupna količina aluminijuma (aluminijumski blokovi) potrebna za proizvodnju (uglavnom aluminijumski limovi i traka) mogli bi se uvoziti (Rusija, Persijski zaliv) tako da je KAP sa proizvodnjom od oko 50.000 tona ingota na godišnjem nivou nebitan za ovaj posao.
“Kasnije, ako bi KAP stao na noge i počeo da proizvodi Al blokove (još uvijek proizvodi samo T-ingote, koji se odmah pretapaju nakon izvoza, i prave legirani blokovi i trupci) to bi još više značilo za ukupan uspjeh tog posla i povećanje profita. Ovako, nečinjenjem i neinvestiranjem stiče se utisak da je Crna Gora i dalje talac KAP-a. Da ponovim, unosan aluminijumski biznis u Crnoj Gori je moguć i bez KAP-a. Nažalost, to ljudi koji odlučuju u ovoj državi još ne shvataju. Na kraju, moram da pomenem da na svim ovim konferencijama,i ostalim na kojima sam učestvovao u posljednje tri godine, na moju veliku žalost, nisam bio u mogućnosti da predstavljam i nastupam ispred Crne Gore, već sam predstavljao inostrane kompanije za koje sam radio. Po svemu sudeći tako će biti i ovaj put: Crnoj Gori očito ne treba predstavnik u ovoj oblasti na najvećim inostranim konferencijama, među tridesetak ’’speaker-a’’ iz cijelog svijeta. A onda se može i razumjeti činjenica, da nemamo proizvodnju za potrebe ne samo automobilske industrije, nego bilo koje druge industrije gdje se koristi aluminijum’’, zaključio je Đukanović.
P.Z.
