Blizu 200 su vehabije umjerenih poimanja islama ali, ipak, većina ih je izvan „sistema“ službene Islamske zajednice u Crnoj Gori i nerado prisustvuju obredima koje vode njeni imami. Istraživanja su, takođe, pokazala da stotinak islamističkih radikala pripadaju dvijema grupacijama, koje svaka za sebe praktikuju, odnosno žive vjeru na način apsolutno netipičan za viševjekovnu tradiciju ovdašnjih muslimana.
To se posebno odnosi na oko 60 tekfirdžija čije male, potpuno hermetizovane i od ostalog vjerujućeg svijeta (samo)izolovane zajednice najintenzivnije djeluju na širim plavskim i ulcinjskim područjima i „uvezane“ su u tekfirdžijska čvori- šta Bosne, Kosova i Albanije.
Vjeru ispovijedaju na osoben način, Kuran tumače, kako to u nedavnom razgovoru za naš list reče pljevaljski imam Samir efendija Kadribašić - na najsiroviji mogući način, a čak bi se moglo reći da im je čitav koncept po krajnjim posljedicama gotovo antivjerski, odnosno antimuslimanski.
U širem regionu, prema mnogim analizama relevantnih poznavalaca kretanja unutar islamskih zajednica na Balkanu, upravo iz tekfirdžijskih i džihadističkih krugova regrutovan je najveći broj ljudi za ratišta u Siriji i Iraku, a najpoznatiji logistički centri bili su Kačanik, Kalesija i šira područja Tutina i Novog Pazara.
Što se Crne Gore tiče, veoma je teško iole preciznije utvrditi iz kojih su se dominantnih krugova regrutovali budući ratnici, jer od tridesetak „odlaznika“, ne računajući i četvoro đece, tek dva-tri slučaja liče jedan drugom.
Opširnije u Pobjedi...
