U smiraj jeseni porodica Vešović u Rijeci živi sasvim običnim životom. Supruga Tamara, Markova je podrška na svakom koraku, a njegovi koraci nijesu ni mali, ni spori. Naprotiv...
Čak ni kad hrvatskom prvaku ne ide, kad se porazi nižu, Vešovićev duh je vedar. Kao da je ovo neka druga Rijeka u odnosu na onu od prije tri mjeseca?
– Na nekim utakmicama rezultat nije ispratio igru, protivnik nam je iz jednog šuta dao gol, a mi iz dvadeset ne možemo... Poslije dva poraza dođe do pada samopouzdanja, nesigurnost, loše smo zaređali.
Četiri poraza u nizu...
– Izgubili smo pet utakmica zajedno sa Evropom...
Osijek vas je pobijedio u Rijeci i definitivno poremetio?
– Digao se Osijek, uzeo ih je neki Mađar! Ulažu u ekipu, imaju ozbiljan novac. I u Evropi su dosta dobro gurali, izbacili su i PSV.
Kako ste se uopšte odlučili za Rijeku?
– Bio sam mlad, nestrpljiv i nijesam htio da sačekam šansu u Torinu. Ventura mi je rekao da ću biti druga opcija... Odigrao sam samo tri-četiri utakmice za šest mjeseci. Tražio sam da odem negdje i da igram. Pozvao me je agent i rekao da ima Rijeku... I moj otac je ovdje igrao nekada, bio je čak i na stažiranju u Rijeci za Profi licencu. Nahvalio mi je Rijeku.
Stigli ste u Rijeku u trenucima njenog izlaženja iz sjenke Dinama i Hajduka?
– Bio je to novi izazov u mojoj karijeri. Ušli su u Ligu Evrope u prvoj godini kad su ih preuzeli Mišković i predsjednik Volpi. Podigli su Rijeku do velikih visina. Klub je pod njihovim vođstvom puno uradio i pokazao u posljednjih pet godina. Tako je krenulo...
Počelo je fenomenalno, osvojili ste i titulu...
– Prve dvije godine bili smo drugi. Kaskali smo za Dinamom i uvijek nam je malo nedostajalo da ga stignemo. Razdvojili smo Dinamo i Hajduk protiv koga znamo samo za pobjede, na 17 utakmica imamo samo jedan remi. Nikako nijesmo mogli da stignemo Dinamo, ali eto, prošle godine osvojili smo titulu iako nam je otišlo 13 igrača i svi su bili skeptični što Rijeka može da uradi u toj sezoni. Oni koji su došli i mi koji smo ostali, napravili smo neku pobjedničku ekipu, mentalitet nam je bio takav, gurali smo do kraja u inat svima i osvojili istorijsku titulu prvaka Hrvatske. To je zaista bio veliki podvig...
Riječani su vas zavoljeli, to se vidjelo i u trenucima šampionskog slavlja?
– Krenuli smo polako i tiho... Kad smo dobili Dinamo 5:2 u Rijeci, ljudi su počeli da pričaju kako bi možda mogli i da se umiješamo u borbu za titulu, a poslije osvajanja titule jesenjeg prvaka, krenula je euforija. I sami smo od početka priprema forsirali priču: „idemo na titulu, idemo na titulu”, podignuta je tenzija, ljudi su išli i na naša gostovanja i to po 2.000 navijača što je za Rijeku impozantan broj. Na kraju kad smo protiv Cibalije ovdje u Rijeci osvojili titulu, nastala je eksplozija sreće, radosti, plača... Bilo je 20-30.000 ljudi na trgu, slavilo se, pjevalo... Šteta je što nijesmo imali vremena da uživamo u toj priči jer smo ubrzo, poslije samo sedam dana, morali da počnemo pripreme zbog Evrope. To se nikad ne može zaboraviti.
Kup sa Zvezdom, titula sa Rijekom, što Marko Vešović od ciljeva može još da postavi pred sebe?
– Zadovoljan sam , srećan, imam nešto iza sebe. Ljudi sa Balkana će me pamtiti. A ispred sebe, ako bog da, da napravim neki pravi dobar transfer, i nastavim dokazivanje. I još trofeja...
Kakav je život u Rijeci?
– Odomaćili smo se, već 3,5 godine smo ovdje... Promijenili smo i dvije-tri lokacije stanovanja, ljudi me vole... Obožavaju nas. Lijepo nam je. Rijeka je na odličnoj poziciji, sve nam je blizu, kad imam slobodnog vremena – odlazimo do Zagreba, Trsta... Šetamo po Rijeci... Lijepo je... i nemam nikakve zamjerke. Pogotovo poslije uzete titule, još je ljepše...
Stalno ste na moru...
– Ljeti je stvarno lijepo, tu je Opatija, blizu je Krk... To je prednost života igranja u klubu na moru.
Supruga Tamara je najodaniji navijač?
– Krajem januara treba da se porodi, uzbuđeni smo, čekamo kćerkicu...
Pretpostavljam da će poslije biti i sin...
– Tamara kaže da neće više rađati, teška joj je trudnoća, ali...
Mora i treći Vešović da zaigra za Rijeku?
– Đed je bio ovdje prije 60 godina u vojsci. Poslije njega otac je igrao za Rijeku, sad sam ja tu... Ako bude i sin...
Hrvatski mediji publikovali su zanimljiv podatak: dali ste gol Hajduku baš kao i vaš otac Rade prije 25 godina u Splitu?
– Pisalo se dosta o tome jer sam na dva derbija zaredom na Poljudu davao golove Hajduku i to im je bilo zanimljivo, „eto da i otac i sin postižu golove na jadranskom derbiju”. Taj derbi mnogo znači i jednima i drugima.
Postaćete osoba „non-grata” u Splitu?
– Mislim da već to i jesam...
Koji rivalitet je veći: između Rijeke i Dinama ili Rijeke i Hajduka?
– Bez obzira na sve, ubijeđen sam da je veći rivalitet između Rijeke i Hajduka. Vidim i po navijačima, koliko je njima stalo da se Hajduk pobijedi. I to im je mnogo značajnije od derbija sa Dinamom.
Četiri vezana poraza u prvenstvu udaljili su vas od borbe za titulu...
– Tako nešto nije se dogodilo već deset godina. Doživjeli smo četiri poraza zaredom, upali u krizu, apatiju, uvukla se nesigurnost u nas. Na nekim utakmicama izgledali smo jako loše. Na nekim smo stvarali šanse, ali jednostavno lopta nije htjela da uđe u gol, sreća nam je okrenula leđa. Nadam se da će što prije da dođe kraj tom nizu i da ćemo se vratiti pobjedama.
U osmini finala Kupa igrate sa Goricom...
– Prvi su u Drugoj ligi... Očekujem da ćemo proći i da ćemo tom utakmicom početi pobjedonosni niz. Bar u hrvatskom šampionatu... U Ligi Evrope izgubili smo korak... Šteta... Bili smo jako blizu Lige šampiona, kasno smo shvatili da je Olimpijakos bio ranjiv kao nikad prije...
Sportski žurnal
