“Znamo da nije prijatan taj osjećaj, da stvara paniku i nelagodu, ali o tome je Abazović trebalo da pomisli svaki put kada je širom otvorenih ruku trčao u zagrljaj Andrije Mandića, Milana Kneževića, Alekse Bečića i njima sličnih”, kaže Ljamović.
Smatra da le lider URA-e na Ulcinj trebao da misli i kada je u Aleksi Bečiću, bivšem portparolu SNP, vidio političkog uzora i idola i počeo retorički i fizički da ga imitira, zaboravivši na ideologiju iz koje je ovaj potekao: Sedmi bataljon, progon Albanaca koje je ova zloslutna jedinica sprovodila ili klerikalno – četničke demonstracije protiv priznanja Kosova.
“Potcijenio je Abazović Ulcinjanke i Ulcinjane ako misli da su zaboravili kako je odbio da dođe u Skupštinu i glasa za ulazak Crne Gore u NATO, vojnog saveza koji je garant bezbjednosti i sigurnosti države. Razumijemo ove Abazovićeve strahove, jer zastupajući sve suprotno od onoga što je interes Ulcinja i njegovih građana, i sugrađanima je pokazao šta je stvarni cilj njegove politike. Dritan je brzo zaboravio da se u Ulcinju ne može pobijediti na jaslama četničke ideologije”, poručio je Ljamović.
