POBJEDA: Kakvo je Vaše porodično porijeklo?
TUDIK-GABORI: Moj otac je bio porijeklom iz Bretanje, iz skromne porodice (moja baka po ocu nije znala da čita i piše), a majka je bila iz Overnje, za svoje doba vrlo obrazovana žena (rođena je 1923. godine) i recimo „kuguarka ispred svog vremena“ jer je bila dosta starija od moga oca. Dakle, jedna moderna žena, koja je ohrabrivala svog muža da napreduje u profesiji, u kojoj je i uspio zahvaljujući svojoj volji i njenim podsticanjima. Veoma sam ponosna na njih i voljela bih da mogu da vide kako su vrijednosti kojima su me učili u djetinjstvu pomogle da uspijem.
POBJEDA: Kakvo je bilo Vaše djetinjstvo i čega se najradije sjećate iz tog perioda, koji su ga ljudi i događaji obilježili?
TUDIK-GABORI: Imala sam krajnje srećno djetinjstvo, uprkos skromnim finansijskim mogućnostima mojih roditelja i činjenici da sam bila bolešljivo dijete. Moji roditelji su se mnogo voljeli, meni su pružili mnogo ljubavi i uvijek su me ohrabrivali. Mogla bih čak da kažem i da su me razmazili. Toliko imam lijepih uspomena iz djetinjstva da ponekad ne uspijevam da razumijem porodice čije su situacije složenije.
POBJEDA: Na što ste posebno ponosni – profesionalno i privatno?
TUDIK-GABORI: Ponosna sam što sam ostvarila lijepu karijeru u diplomatiji, koja je u vrijeme kada sam krenula tim putem, uz roditeljsku podršku, bila sve samo ne profesija za žene. Ponosna sam na supruga, koji je uvijek bio uz mene i zahvaljujući kome sam postala ovo što sam danas. Više puta je mijenjao zanimanje i često svoju karijeru ostavljao po strani kako bi me pratio u misijama u inostranstvu.
POBJEDA: Koje biste sopstvene osobine izdvojili kao ključne?
TUDIK-GABORI: Uporna, borbena, čak i tvrdoglava, istrajna, ne dam na sebe niti dozvoljavam sebi da pokleknem. Za moj karakter bi se možda reklo da je „težak karakter“. Ali, rekla bih da sam osoba dobrog srca, časna i lojalna, koja nikada ne prebacuje na drugog odgovornost za svoje postupke. Sa druge strane, nijesam mnogo popustljiva prema onima koji se ponašaju suprotno ovome, što se može pretvoriti u moju manu.
POBJEDA: Koliko putovanja i boravak u raznim državama - civilizacijama utiče na formiranje ličnosti, odnosno koliko nas mijenjaju iskustva i susreti sa različitim ljudima i kulturama?
TUDIK-GABORI: Uprkos skromnim sredstvima, moji roditelji su uvijek nastojali da me vode u inostranstvo. Tako smo autom obišli cijelu Evropu u pravom smislu riječi, znali smo i spavati i pod šatorom. Za moju majku se moglo reći da je bila „globtroter“ i taj „virus“ je prenijela na mog oca i mene. Susreti sa različitim kulturama razvijaju otvorenost duha i doprinose većem razumijevanju. U Francuskoj imamo običaj da kažemo da putovanja formiraju mlade ljude. Mislim da je to sasvim tačno i da svako putovanje ili studije u inostranstvu za koje mladi imaju mogućnost predstavljaju neprocjenjivo iskustvo.
POBJEDA: Što bi moglo biti zajedničko poslu i porodičnom životu, odnosno diplomatiji i braku?
TUDIK - GABORI: Samo ću reći - neophodnost da se prave ustupci.
POBJEDA: Koje ste navike, osobine i namjere ponijeli iz roditeljskog doma?
TUDIK-GABORI: Mislim da sam zadržala dosta njihovih navika: uživati u jelu i piću i to u lijepom društvu, u porodici ili sa prijateljima, mnogo čitati, posjećivati nove zemlje i nova mjesta, ići na plažu kad god je moguće, slušati dobru muziku, gledati dobre filmove. Kada vam je bilo dobro u okruženju u kome ste proveli djetinjstvo, onda i ne težite drugačije nego da stvorite isto.
POBJEDA: Kako izgleda Vaš radni dan?
TUDIK-GABORI: Nemoguće je opisati jedan tipičan radni dan, i tim bolje, jer je upravo raznolikost ono što posao diplomate čini zanimljivim. Dijapazon aktivnosti je toliko širok da ih ne bih mogla sve navesti, a da neke ne zaboravim. Tu su različiti sastanci, susreti sa ličnostima iz svijeta politike, ekonomije, kulture, obilasci, prijemi, večere ili ručkovi, organizovanje zvaničnih posjeta, promovisanje francuskog jezika, francuskih interesa i Francuske uopšte. Pomalo kao Preverov „Inventar“ i pri tome sam sigurno zaboravila neke od aktivnosti. Dakle, radni dani znaju biti krajnje različiti što mi odgovara jer ne volim rutinu. A u diplomatiji nema rizika od rutine!
Opširnije u Pobjedi
