Oni su sugerisali da je Donija uporedio vlasti Srbije sa nacističkom Njemačkom.
Donija je, međutim, negirao da je to učinio i da je to njegov stav.
Stanišićev branilac Vejn Džordaš predočio je da je Donija bio među potpisnicima pisma Međunarodnom sudu pravde u Hagu povodom procesa u kojem je BiH tužila Srbiju zbog genocida tokom bosanskog rata.
U tom pismu, kako je citirao Džordaš, potpisnici su ocijenili da je to što je sud dozvolio Srbiji da mu uskrati zapisnike za sjednica Vrhovnog savjeta odbrane isto kao kada bi sud u Nirnbergu dozvolio nacističkoj Njemačkoj da mu uskrati pristup dokazima.
Donija je u sudnici negirao da je vlasti Srbije uporedio sa nacističkom Njemačkom i da je to ikada bilo njegovo mišljenje.
Odgovarajući na pitanje Stanišićevog branioca, američki istoričar je rekao da je "na neki način, Srbija odgovorna za genocid u Srebrenici".
Međunarodni sud pravde je 2007. godine presudio da Srbija nije spriječila srebrenički genocid, koji je počinila Vojska Republike Srpske.
Svoj stav Donija je obrazložio tvrdnjom da je postojala "obimna umješanost političke i vojne elite Srbije u planove koji su doveli do genocida u Srebrenici".
Vještak optužbe rekao je da i tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića smatra odgovornim za ratne zločine u BiH.
"Miloševića vidim kao upravljača aktivnostima bosanskih Srba koji je odgovoran za bar nešto od onoga što su oni uradili", kazao je Donija.
Na primjedbu Stanišićevog branioca da je Milošević, nasuprot liderima Republike Srpske, zagovarao prihvatanje Vens-Ovenovog mirovnog plana 1993, Donija je uzvratio da je to tačno, ali da je predsjednik Srbije i poslije toga "vjerno podržavao strateške ratne ciljeve RS i pomagao Srbima da nastave borbu".
Kao najvažnije među tim ciljevima, svjedok je juče naveo razdvajanje Srba od Hrvata i Muslimana, uklanjanje granice među Srbima na Drini i podjelu Sarajeva.
Advokat Džordaš sugerisao je da se Milošević suprotstavljao zločinima, a Donija je dodao da je predsjednik Srbije "ohrabrivao" Srbe da nastave rat i snabdijevao ih oružjem.
Stanišićev branilac tvrdio je i da u zapisnicima sa sjednica Skupštine RS, Vrhovnog savjeta odbrane SRJ i drugim dokumentima, koje je Donija analizirao, nema ni riječi o velikoj Srbiji kao ratnom cilju.
"To je tačno. Taj termin bio je anatema za sve srpske lidere i oni su izbjegavali da ga upotrebljavaju, bilo javno ili tajno. Vođe su bile alergične na taj termin i nisu htjele da imaju ništa s njim", odgovorio je vještak optužbe.
Upitan da li je i ujedinjenje svih srpskih zemalja bilo takav tabu, Donija je odgovorio da je s vremenom "prevagnula ideja da bi trebalo da postoje odvojeni srpski entiteti" kao što su RS, Republika Srpska Krajina, Srbija i Crna Gora.
"Ujedinjenje u jedinstvenu državu bilo je skoro skinuto s dnevnog reda", kazao je svjedok.
Donija je prihvatio sugestiju Stanišićevog branioca da je Srbija odbijala ideju o ujedinjavanju koju su do kraja rata zagovarala vođstva RS i RSK. Precizirao je da je ta ideja definitivno odbačena još u martu 1992. na sastanku o ustavnom uređenju SRJ.
Unakrsno ispitivanje vještaka optužbe za istoriju, Stanišićeva odbrana nastaviće sjutra.
Stanišića (67), koji je od 1992. bio šef SDB Srbije, i njegovog pomoćnika Simatovića (67) optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-95. U četiri tačke optuženi su za zločine protiv čovječnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.
Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije.
Na čelu tog poduhvata, po optužnicu, bio je predsjednik Srbije Slobodan Milošević.
Poslije prvog suđenja, koje je, nakon jednog neuspjelog pokušaja, počelo 2009, prvostepeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo je, 29. maja 2013, Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.
Apelaciono vijeće Tribunala usvojilo je, 15. decembra 2015, ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo, poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen pred sudskim Mehanizmom, pravnim nasljednikom Tribunala.
Proces Stanišiću i Simatoviću posljednji je u kojem će sudije utvrđivati da li su bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.
Pred Haškim tribunalom nijedan državni funkcioner Srbije nije bio osuđen za ta zlodjela.
