Jedno dijete se jutros nije probudilo i nikad više neće… Jedan dječiji život izgubljen je prije prvog koraka u najstrašnijim mukama...
Pred očima i uzaludnim pokušajima ljekara… Cijele bolnice da ga spasu... Koliko djece u svijetu se danas probudilo pored nekoga ko ih voli... Ko brine o njima, ko i u snu osjeća dječiju ruku na sebi, dodir… energiju, emociju. Koliko nelagode, signala za pomoć?
Sigurnost, život? Koliko se ljudi u svijetu danas probudilo pored djeteta koje voli sa osjećajem najprirodnijeg nagona, zaštitničkog poriva koji daje beskrajnu snagu neograničena prava i moć da zašitimo djecu... Njihovo zdravlje i život...
Opstanak u savremenom svijetu punom čudnih stvari i ljudi, opasnosti na svakom milimetru njihovih malih života i sudbina…
Od prvog daha, pogleda, pokreta, koraka, osmijeha, riječi, zuba… Prve vakcine, temperature, slova, zagrljaja, straha, suze, prve brige, prve radosti... Ja sam pedijatar...
NE MOGU i nikad neću prihvatiti da ne postoji izlaz, spas, budućnost za djecu...
NE MOGU i nikad neću prihvatiti da postoji ,,nešto“ ili neko ko ne voli djecu... Ko ne želi da ih zaštiti i ko ne brine...
Ko može da im naudi... Da im uzme i dio osmijeha, a kamoli zdravlje ili život... Tu pjenicu od života... Molim, preklinjem, klečim, i zahtijevam...
Da se ne oglušimo na bilo kakvu situaciju gdje ćuteći pratimo pojave, nastupe, izjave, činjenja, nečinjenja, mala, velika i najveća nepočinstva i zločine protiv dječije ličnosti, zdravlja, života!!!
5. februar 2018.
21. vijek...
Pognute glave danas...
Do zemlje...
Dr Nebojša Kavarić
