PUT U TURSKU
On je prihvatio da na regionalnoj konferenciji o nasilnom ekstremizmu u Jugoistočnoj Evropi, organizovanoj u Podgorici, javno podijeli svoje tragično iskustvo. Njegov sin, tada dvadesetsedmogodišnji mladić, poginuo je 14. maja 2013. godine u borbama za oslobađanje zatvora Elsafir u Halepu, koji je bio pod kontrolom sirijskih državnih snaga, samo mjesec i po nakon što je otišao iz Srbije.
Ubrzo poslije prvog poziva, uslijedio je i drugi. Ovog puta Esadu je bilo jasno da njegov sin nije ostao u Turskoj. Kaže da mu je tada rekao da vodi računa, da je služio vojsku i da nije mali.
- Ali, ako čujem da je neko nevin stradao, ja ću te prokleti, kazao sam mu. On me upitao sumnjam li u njega i njegov ponos. Rekao je: „Da sam htio ispasti budala, ne bih putovao 2.000 kilometara“ – priča Kundaković.
Njegov sin završio je novopazarsku gimnaziju i studirao je psihologiju. Odgajao ga je u vjerskom duhu, a svoj životni put mladić je, kako kaže njegov otac, gradio na dubokoj posvećenosti islamu.
- Želja njegova nije mogla da se ugasi. Sve sam preduzeo. Sve što je moglo. Čak samo mu rekao: „Ako odeš, šaljem ti policiju na sred puta, cijepam ti pasoš i više nikad nećeš mrdnut“ – opisao je Kundaković njihove rasprave.
Poslije Eldarove smrti Esad je, kako kaže, „otvorio srce“ za mlade ljude iz Novog Pazara i okoline. Prema njegovim riječima, razumijevanje je sve, kao i slušati ljude i biti strpljiv sa njima, jer je stvaranje odnosa sa mladim ljudima važan preduslov da „ne odlutaju“ u neku misao koja može biti kobna.
- Mnogo bježimo od stvarnosti da bi imali pravi stav o nečemu. Ne doživljavamo tuđu patnju kao svoju. Ovo sve radim da nijedan roditelj ne osjeti više ovakav bol – rekao je Kundaković.
Ne može, kako je kazao, da dozvoli da više bilo ko strada.
- Razgovarao sam sa svima u svojoj sredini. Sa onima koji su se vratili, onima koji tek idu. Znam kako žive, kolika im je porodica, da li imaju djece. Međutim, da bi napori u borbi protiv radikalnog ekstremizma bili uspješni, moramo da nađemo način da i sve ove ljude uključimo u ovakve skupove, da učestvuju u dijalogu i ispričaju svoju stranu priče – smatra Kundaković.
MANIPULACIJE
Stid ga je, kako je kazao, što u 21. vijeku uopšte o ovakvim stvarima razgovaramo, zbog toga što to znači da smo svi „zakazali“. Dodao je da je Sirija vrlo bitna za muslimane, ali da su mnoga djeca izmanipulisana istorijom ove teritorije i njenog značaja za vjerničko stanovništvo.
ISIL je, poručio je, iskoristo simbol crnih zastava, formirao takozvanu državu, škole, policiju, javne ustanove.
- Sve su to mediji pratili i niko nije rekao da je to opasno. S druge strane, ni mi, iznutra, nijesmo shvatali opasnost ove pojave – kazao je Kundaković.
Prema njegovom mišljenju, priča o odbrani vjere je – prazna. Islam nikada ne može biti ugrožen, ali pojedine grupacije vjernika mogu, jer ljudi, kako je rekao, ima svakakvih.
- Moj sin je kazao prije pet godina: „Nas ima milijardu i nešto babo, ali je malo svjesnih ovdje. Ovo što se dešava njima može da se desi tebi, mojoj sestri, svima, a to zlo kruži“ – prisjeća se Kundaković.
(opširnije u Pobjedi)
