Kako se navodi u obrazloženju odluke, privremena mjera se ne odnosi na tužbeni zahtjev koji je podnio Đurović. Navodi da se da je Đurović tražio da se poništi odluka Skupštine kojom je on razrješen, dok se privremena mjera odnosi na to da se on vrati u Savjet RTCG.
“ Ovako postavljeni tužbeni zahtjev i predlog za određivanje privremene mjere bi značili upravo suprotno, da se tužbenim zahtjevom obezbjeđuje ono što se u krajnjem želi ostvariti, a to je da se tužilac vrati na mjesto člana Savjeta Radio i Televizije Crne Gore, koje pravo se ne može obezbijediti primjenom instituta privremene mjere kao mjere obezbjeđenja, jer bi privremena mjera predstavljala ostvarenje potraživanja, a tužbeni zahtjev njegovo obezbjeđenje, što je pravno neodrživo”, navodi se u obrazloženju.
Dodaje se i da je Đurović javni funkcioner koji se povjerava izborom ili imenovanjem od strane za to ovlašćenog lica odnosno organa, te da zaštitu prava treba da traži na osnovu mandata a ne po osnovu rada.
Navodi se da budući da je položaj tužioca određen mandatom, a kako to dalje proističe iz odluke vijeća, a da je postupak imenovanja i razrješenja propisan Zakonom o nacionalnom javnom emiteru Radio i televizija Crne Gore, te da je trajanje mandata određeno tim zakonom, to se tužilac mimo te procedure ne može vratiti na mjesto člana Savjeta. "Njegovo vraćanje na to mjesto ne može se odrediti do pravosnažnog okončanja parničnog postupka kako je traženo predlogom i određeno pobijanim rješenjem, jer bi to moglo značiti da se privremenom mjerom mijenja zakonom određeno trajanje mandata (što zavisi od dužine trajanja parničnog postupka) što je nedopustivo i bez zakonskog utemeljenja", navodi se u obrazloženju.
Vijeće je ocijenilo i da su neosnovani navodi da bi za Đurovića nastupila nenadoknadiva šteta i da bi bio ugrožen javni interes.
"Institut nenadoknadive štete se cijeni sa aspetka imovinskog položaja tuženog-protivnika obezbjeđenja, a ne sa stanovišta imovinskog položaja tužioca-predlagača obezbjeđenja, a tužena nije u takvom položaju da eventualnu štetu koju bi tužilac trpio ne bi mogla naknaditi sa aspekta njenog ekonomskog položaja. Nadalje, vijeće nalazi da nijesu osnovani ni navodi o ugroženosti javnog interesa, upravo iz razloga jer je, kako i sam tužilac navodi, tuženi po razrješenju tužioca, uputio javni poziv nevladinim organizacijama iz grupe iz koje je imenovan i sam tužilac, za podnošenje predloga za imenovanje jednog člana Savjeta RTCG, čime će se upravo iz kruga nevladinih organizacija iz oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda koje se bave ostvarivenjem i zaštitom: nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti; prava na zdravu životnu sredinu; prava potrošača; prava lica sa invaliditetom ili prava na obrazovanje i socijalnu zaštitu, popuniti mjesto u Savjetu upravo iz ove kategorije, čime javni interes ne može biti ugrožen, jer će predstavnik navedene kategorije biti zastupljen u Savjetu”, kaže se u obrazloženju.
Vijeće je ocijenilo i da su neosnovani navodi da bi se bez Đurovića bilo ugroženo pravo javnosti na informisanje od strane nezavisnog i nepristrasnog nacionalnog javnog emitera.
"Zakonom o nacionalnom javnom emiteru RTCG propisano da članovi Savjeta ne predstavljaju institucije ili organizacije koje su ih predložile, već svoju dužnost obavljaju samostalno, nezavisno i po sopstvenom znanju i savjesti, radi ostvarivanja interesa javnosti, u skladu sa zakonom, Statutom RTCG i drugim opštim aktima, a stavom 2 istog člana da niko nema pravo da na bilo koji način utiče na rad člana Savjeta, niti je član Savjeta dužan da poštuje bilo čije instrukcije u vezi sa svojim radom, osim odluka nadležnog suda", navodi se u obrazloženju.
Vijeće je istaklo i da, sa druge strane, nijesu osnovani navodi predstavnice Skupštine da Osnovni sud nije nadležan da odlučuje u predmetnom sporu.
