"Takođe, treba istaći i da već duže vrijeme postoje kako eksterne tako i interne kontrole rada ustanova socijalne i dječje zaštite, tako da sve zajedno doprinosi da se, koliko je to objektivno moguće, poslovi završavaju stručno i savjesno", kazao je Mijušković.
Prema njegovim riječima, odgovornost zaposlenih u ustanovama socijalne i dječje zaštite je na najvišem mogućem nivou, naročito kad se radi o zaštiti najrizičnijih i najosjetljivijih grupa korisnika.
ANALITIKA: Da li u slučaju dječaka P.J. postoje institucionalni propusti? Da li, objektivno, neka od institucija sistema treba da snosi odgovornost i na koga krivicu treba adresirati?
MIJUŠKOVIĆ: S obzirom da je čitav slučaj procesuiran i u nadležnosti je kod relevantnih državnih institucija o istom ne želim komentarisati, i na nama je da sačekamo šta će nadležne institucije po tom pitanju reći.
ANALITIKA: Da li je nakon ovog slučaja bez presedana Vaš utisak da javnost traži "žrtvenog jarca" nakon što su se pojavile informacije da je dječak i ranije bio žrtva nasilja, te da je njegovoj majci već oduzeto jedno dijete?
MIJUŠKOVIĆ: Iako su ova pitanja izvan nadležnosti djelovanja Sindikata, imajući u vidu činjenicu da su zaposleni u sistemu socijalne i dječje zaštite po prirodi stvari pozvani da je rješavaju različite društvene probleme, s tog aspekta ću dati svoj stav.
Činjenica je da se mi svakodnevno suočavamo sa različitim problemima, a da pojedini događaji izazovu veću pozornost javnosti i da podstaknu preispitivanje uspostavljenih sistema za rješavanje različitih problema.
O konkretnom Vašem pitanju više informacija mogu da Vam daju moje kolege iz nadležnog Centra za socijalni rad.
ANALITIKA: Nedavno ste se obratili saopštenjem u kojem ste naglasili da se od centara za socijalni rad "očekuje nemoguće, pa i da bez prethodnih saznanja o nekom slučaju preduzmu odgovarajuće mjere i radnje". Da li ste u slučaju dječaka P.J., iako nije bilo prijava nasilja, imali obavezu da kontrolišete da li njegova majka J.J. uredno izvršava porodične obaveze?
MIJUŠKOVIĆ: Prije svega moram još jednom da napomenem da govorimo o pitanjima koja su izvan nadležnosti Sindikata, ali kako je riječ o postupanjima zaposlenih u socijalnoj djelatnosti, čija prava i interse ovaj Sindikat zastupa, i kako je njihov rad, stručnost i profesionalizam pod stalnom lupom javnosti, nama je svakako u interesu da kroz odgovore i na njih pomognemo boljem razumijebvanju našeg poziva.
Nadležnosti CSR su višestruke i priostiču iz primjene velikog broja zakona. Najčešće postupamo po neposrednom obraćanju zainteresovanih građana, ili građana koji su zaainteresovani da se riješi njihov problem.
Takođe postoje i naša postupanja po službenoj dužnosti. Naravno, nemoguće je da o svakom problemu imamo saznanje ukoliko centri ne dobiju prijavu od građana ili institucija u sistemu zaštite. Terenski rad i obilasci su dio našeg svakodnevnog rada.
ANALITIKA: Ko najčešće centrima za socijalni rad prijavljuje slučajeve porodičnog nasilja?
MIJUŠKOVIĆ: Svi građani koja su u saznanju o postojanju nasilja treba da prijave nasilje Centru ili nadležnoj Područnoj jedinici Uprave policije. Takođe, i ostali sistemi zaštite, kao što su policija, zdravstvo, obrazovni sistem, su u službenoj obavezi da o postojanju nasilja obavijeste Centar za socijalni rad. U daljem postupanju po određenom slučaju, socijalni radnik je u obavezi da sačini procjenu rizika, početnu procjenu, individualni plan usluga za žrtvu, obavlja savjetodavnu ulogu u cilju osnaživanja žrtve, poduči žrtvu o njenim pravima, kao i da eventualno, ako to okolnosti zahtjevaju, zbrine žrtvu u sklonište.
ANALITIKA: Da li su utemeljene kritike na račun centara za socijalni rad u ovom konkretnom slučaju? Da li ima istine u komentarima da je cilj sprovođenja reformi sistema socijalne i dječje zaštite u zadnje četiri godine, osim usklađivanja sa savremenim međunarodnim standardima, da se smanji broj korisnika i reduciraju njihova prava?
MIJUŠKOVIĆ: Donošenjem Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti 2013. godine stvoren je pravni okvir za započinjanje reforme sistema socijalne i dječje zaštite koja je imala za cilj uspostavljanje novog načina rada u centrima za socijalni rad i ustanovama, a u svrhu većeg profesionalizma kada je u pitanju obavljanje poslova od strane zaposlenih u socijalnoj i dječjoj zaštiti. Nova organizacija i uslovi za rad u ovoj oblasti značajno su doprinijeli unaprjeđenju kvaliteta rada, što je samim tim uticalo i na poboljšanje kvaliteta pružanja usluga korisnicima i izvršavanje svih drugih zadataka koji su važećim zakonskim aktima povjereni ustanovama u socijalnoj i dječjoj zaštiti. I pored činjenice da je u centrima za socijalni rad gotovo stalno povećan obim poslova, posebno imajući u vidu mnoga zakonska rješenja iz prethodnog perioda, stručnim radnicima je u svim postupcima i u svakom trenutku na prvom mjestu zaštita najboljeg interesa korisnika.
ANALITIKA: Prema Vašoj ocjeni, da li su centri za socijalni rad kadrovski i infrastrukturno adekvatno opremljeni? Da li je uvođenjem socijalnih kartona zaveden red u ovoj oblasti, u smislu da se socijalna davanja opredjeljuju striktno onima koji su u stanju socijalne potrebe?
MIJUŠKOVIĆ: Uporedo sa zakonskim promjenama, kao dijelu ukupnih reformi u sistemu socijalne djelatnosti, puno se zadnjih godina ulagalo i vodilo računa o kadrovskoj obučenosti zaposlenih u socijalnoj djelatnosti. Napomenuo bih da je u cilju dodatnog stručnog usavršavanja, posljednjim zakonskim promjenama uvedena obaveza za sva stručna lica da moraju do juna ove godine položiti stručni ispit i dobiti licencu za obavljanje stručnih poslova u socijalnoj i dječjoj zaštiti. Takođe, puno je uloženo i u infrastrukturu, kako bi se stvorili što povoljni uslovi za nesmetan rad u socijalnoj djelatnosti.
S obzirom na prirodu poslova veoma se vodi računa da se eventualne greške i propusti ne dešavaju ni u suštinskom ni u tehničkom smislu i sigurno je da je odgovornost zaposlenih na najvišem mogućem nivou, a naročito kada se radi o zaštiti najrizičnijih i najosjetljivijih grupa korisnika. Takođe, treba istaći i da već duže vrijeme postoje kako eksterne tako i interne kontrole rada ustanova socijalne i dječje zaštite, tako da sve zajedno doprinosi da se koliko je to objektivno moguće poslovi završavaju stručno i savjesno.
