Prvostepenom presudom sudsko vijeće Haškog tribunala na čelu sa sudijom Žan Klod Antoanetijem 31. marta 2016. oslobodilo Šešelja po svih devet tačaka optužnice, koja ga tereti da je govorom mržnje podsticao i podržavao ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tokom ratnih sukoba, kao i protjerivanje Hrvata iz Vojvodine.
Na tu presudu žalilo se Haško tužilaštvo, a Šešelj je podnio pisani odgovor na žalbu.
Predsjednik SRS-a odbio je da prisustvuje žalbenoj sjednici, a kako je najavio, neće ići u Hag ni povodom drugostepene presude. Žalbeno vijeće može presudu da potvdi, da je preinači, ili da naloži novo suđenje.
Većina članova tročlanog vijeća (sudije Antoaneti i Mandaje Nijang) uz suprotno mišljenje sudije Flavije Latanci, zaključila je u martu 2016. da Šešelj nije kriv ni po jednoj od devet tačaka optužnice.
Sudija Latancijeva je bila suprotnog mišljenja po osam tačaka optužnice, dok je po jednoj tački Šešelj oslobođen jednoglasno.
Tužilaštvo u Hagu je za Šešelja tražilo kaznu od 28 godina, a u svojoj žalbi iz avgusta 2016. je ukazivalo na propuste, koje je, kako kažu, učinila većina članova prvostepenog vijeća i predložilo Žalbenom vijeću da preinači odluku i da ga proglasi krivim i osudi.
Kao alternativu preinačenju oslobađajuće presude u osuđujuću, Tužilaštvo je Žalbenom vijeću predložilo da naloži ponavljanje suđenja.
U svojoj žalbi na 100 strana uz dodatne anekse, Haško tužilaštvo je pored ostalog ukazalo da je prvostepeno vijeće sudije Žan Kloda Antoanetija pogrešno utvrdilo činjenično stanje jer nije zaključilo da Šešeljevi govori predstavljaju fizičko izvršenje progona, deportacije i prisilnog premiještanja.
Takođe smatra da prvostepeno vijeće nije dalo valjane razloge za svoje zaključke, jer nije uvažilo agrumente i dokaze tužilaštva.
