On je naveo da je opozicija prethodnih mjeseci intenzivno pregovarala i podgrijavala ideju zajedničkog kandidata i istakao da je sve vrijeme postojao javni latentni sukob na relaciji Demokratskog fronta (DF) i ostatka građanske opozicije.
Podjela unutar opozicije, prema njegovim riječima, rezultirala je kompromisnim rješenjem, odnosno kandidovanjem Bojanića.
Bešić smatra da na taj način ostatak opozicije pokušava da demonstrira jedinstvo.
„Bez obzira na kvalitete koje Bojanić nesumljivo posjeduje, čini se da je on iznuđeno rješenje u posljednjem trenutku, a ne iskreno opredjeljenje svih partija koje su ga podržale“, rekao je Bešić agenciji Mina.
On je istakao da će Bojanić za neke partije koje su ga podržale predstavljati opravdanje pred opozicionim glasačima u smislu isticanja činjenice da se dogovor oko zajedničkog kandidata postigao.
„Ukoliko rezultat po njega bude negativan, partije će opravdati svoj izbor deklarativim jedinstvom oko zajedničkog kandidata“, kazao je Bešić.
On je podsjetio da je DF javno više puta rekao da ni po koju cijenu neće podržati Aleksu Bečića, koji je, kako smatra, nesumnjivo kao partijski kadar imao u trenutnoj konstelaciji najsnažniji potencijal.
Bešić je ukazao i da su, kada se govorilo o zajedničkom kandidatu, skoro sve partije insistirale na nezavisnom kandidatu.
„Pitanje je u kojoj mjeri Bojanić može ispuniti tu ulogu s obzirom na njegov dosadašnji partijski i politički anagnžman“, rekao je Bešić dodajući da je Bojanić jasno i javno bio protiv NATO-a i skeptičan po pitanju evropskih integracija.
Dilema da li će kandidat biti Đukanović
On je, komentarišući to što nešto više od mjesec pred izbore vladajući Demokratska partija socijalista (DPS) nema svog kandidata, dok su se većina opozicionih partija dogovorili oko zajedničkog kandidata, rekao da se ne mogu svi „najjači' politički subjekti posmatrati jednako po tom pitanju.
Kada je riječ o DPS-u, Bešić je kazao da je situacija relativno jednostavna u logičkom smislu, ali složena i neizvjesna u smislu ishoda.
„Jednostavna, zato što je dilema da li će kandidat biti lider DPS-a, Milo Đukanović, ili neki drugi istaknuti predstavnik ove partije. Ovaj izbor prati složenost i neizvesnost u DPS-u o kojoj mi ne možemo znati ništa jer se to tiče njihovih unutrašnjih odnosa, motiva aktera, a čini se i uticaja međunarodne zajednice“, ocijenio je Bešić.
On je ukazao da bi ogromna većina članova i simatizera DPS-a voljeli da vide svog lidera kao kandidata i budućeg predsjednika.
„Nema nikakve sumnje da bi, ukoliko bi se kandidovao, Đukanović bio najozbiljniji pretendent na predsjedničku funkciju“, naglasio je Bešić.
Kada je riječ o drugim potencijalim kandidatima DPS-a, Bešić je istakao da ni jedan od njih neće imati inicijalni kapacitet i snagu koju ima Đukanović, ali da bi bilo ozbiljan kandidat zato što će imati snažnu podršku svih strukutra i pojedinaca u DPS-u.
On smatra da će, ko god da bude kandidat DPS-a, biti voema ozbiljan pretendent na predsjedničko mjesto.
Uspjeh Draginje Vuksanović zavisiće od kampanje
Komentarišući najavljene kandidature poslanice SDP-a Draginje Vuksanović i lidera Ujedinjene Gorana Danilovića, Bešić je kazao da je Danilović političar sa istaknutom i dugom političkom biografijom i da su njegovi motivi jasni.
„On koristi slabosti ostatka opozicije koja je bliska njegovoj političkoj provinijenciji kako bi kandidaturom ojačao vlastitu poziciju i vlastitu partiju“, naveo je on.
Bešić je rekao da je činjenica da ostatak opozicije, prije svega DF i Demos, nijesu imali svoje kandidate, opredijelila Danilovića da se kandiduje i na taj način „nađe mjesto pod suncem za svoju novoformiranu partiju“.
"Danilović bi da nađe mjesto pod suncem za svoju novoformiranu partiju“
„Ne osuđujem ga zbog ovakve odluke. Naprotiv, potpuno je razumijem i takva odluka je u skladu sa njegovim političkim iskustvom i klasičnom političkom logikom“, naglasio je Bešić.
On je kazao da su motivi za kandidaturu Vuksanović drugačiji i da ona sebe ne doživljava kao partijsku perjanicu. „Već sebe želi da nametne kao potencijalnog zajedničkog kandidata građanske opozicije“.
„SDP je procijenio da građanska opozicija nakon višemjesečnog pregovaranja i neuspjeha u nalaženju zajedničkog kandidata, treba naći adekvatnog kandidata koji je član te partije, ali koji sa druge strane svojom političkom i ličnom biografijom ima kapacitet da, makar neformalno, bude zajednički kandidat građanske opozicije“, tvrdi Bešić.
U prilog Vuksanović, prema njegovim riječima, ide činjenica da je ostatak opozicije kandidovao Bojanića, koji političkim stavovima odbija dio građanskih i proevropskih glasača.
„Krajnji ishod i uspješnost Vuksanović naročito će da zavisi od same kampanje, zato što ona u širim narodnim masama još nije dovoljno poznata“, naveo je Bešić.
