Otkako je penzionisan, više se posvetio farmi, a ima prostranu đedovinu i očevinu tako da ne mora da kosi tuđe livade da bi prehranio stoku.
- Kažu može se živjeti od poljoprivrede, a ja bih rekao – ne da se krepati. Radom se niko nije obogatio, jer para nema bez trgovine, ali mora neko i da proizvodi. Eto, skromno živimo, imamo da dočekamo gosta i da odemo kad nam je milo đe hoćemo, a velika su odricanja. Najlakše je pričati, a kod nas u porodici najviše radi moja supruga Jelena, dok joj djeca i ja pomažemo - kaže Todorović koji svakodnevno trgovcima u Nikšiću isporučuje po 20 kilograma kravljeg sira.
RAČUNICA
Jelena kaže da u štali imaju 30 grla, računajući muzne krave, telad, junad...
- Treba sve to stići, zimi i ljeti. Svakodnevno treba usiriti 20, pa i 30 kilograma mlijeka, pa ga u Nikšić odvesti do marketa Luna, gdje već deceniju i više prodajemo sir. Zadovoljni smo, redovno nam plaća Slobo Radulović i isplati se. Izgleda, biće uskoro i organizovanog otkupa mlijeka, ali ja ću, najvjerovatnije, nastaviti da sirim, iako je teže, jer ostaje mi velika količina surutke, a tokom ljeta i svinje hranim - priznaje Jelena.
Kaže kako joj se ne isplati da sarađuje sa nikšićkim mljekarama po nekoliko mjeseci jer za to vrijeme gubi stalne mušterije za sir.
Ručno je Jelena muzla, a onda ih je kao uzorno domaćinstvo, prije deceniju i po, posjetio predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i poklonio im muzilicu.
- Sad sam se već navikla, mašinski muzem krave, drugačije ne bih stizala. Ni stočnu hranu ne pripremamo ručno, već imamo traktor, kosačicu, balirku... I nikad nijesmo koristili bilo kakav kredit da bismo kupili mehanizaciju. Ovo je bezvodan kraj, zbog toga nam je najteže. Svuda se grade vodovodi, bez kod nas u Breznima. Obećavaju nam sa svih strana, ali... Bistijerna nam je mala, a do izvora je gotovo kilometar i kad veliki snijeg padne, krave ne mogu do vode ukoliko se ne očisti put - kaže Jelena, napominjući da oni ne mogu ni sir da otpreme kad je put neočišćen.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
