“Crnogorske građane strah ne napušta još od 90-ih godina prošlog vijeka, kada su bili u strahu od rata. Taj strah, zamijenili su novi, od gubitka posla, javnih izvršitelja i računa, a ovih dana ponovo i strah za ličnu sigurnost i bezbjednost”, rekao je Šarkić na skupu koji je večeras na podgoričkim ulicama okupio stotinak građana nezadovoljnih bezbjednosnom situacijom
Učesnica skupa, Damira Kalač, kazala je da su životi građana dovedeni do tačke da se bore ili za golu egzistenciju ili goli život.
“I kad krenete na kafu, imate samo dvije dileme – možete li uopšte da platite kafu ili da li ćete sa te kafe izvući živu glavu”, rekla je Kalač.
Ona smatra da građani Crne Gore skoro tri decenije žive u atmosferi straha i da atmosfera na crnogorskim ulicama nije odmakla dalje od 90-ih godina prošlog vijeka.
"Na današnji dan, prije 26 godina, moja porodica je u Crnu Goru došla iz Mostara, bježeći od rata. Ovdje nijesmo našli rat, ali nije bilo ni mira. Svih ovih 26 godina za nama, svjedoci smo nasilja i brojnih nerasvijetljenih ubistava. Tih 90-ih u pucnjavi u Bloku pet moj otac i sestra su pukom srećom izbjegli smrt. Ubistva su se, kao i danas, kao nedavno, i ranijih godina događala pred očima običnih ljudi”, navela je Kalač.
Ona je poručila da to ne može i ne smije biti budućnost.
Podsjećajući na nedavno dvostruko ubistvo u centru Podgorice, Bojana Mišković je okupljene i nadležne pitala da li je normalno da se mirno, nedjeljno, sunčano prijepodne u centru grada pretvori u histeriju i strah.
“Da li je normalno da se majke u panici sa djecom sklanjaju u ulaze i portune, kako bi izbjegle zalutali metak? Nije normalno, ali je nažalost postalo uobičajno. Postala je naša svakodnevica“, rekla je Mišković.
Ona je podsjetila da se u prva tri mjeseca ove godine dogodilo 12 eksplozija i šest napada oružjem, da su povrijeđene četiri osobe, a ubijene tri.
„Od toga, rasvijetljeno je malo ili nimalo slučajeva. Iako to nije dovoljan razlog što smo se večeras ovdje okupili, zaista ne znam šta je. Ovaj grad i država su sve samo ne bezbjedni za normalan život, jer institucije ne rade svoje posao. I da li ja sad, kad izađem sa djetetom u šetnju treba da strahujem za njegovu sigurnost“, pitala je Mišković.
Ona smatra da nije dovoljno što su direktor Uprave policije, Slavko Stojanović i načelnik podgoričkog Centra bezbjednosti, Jovica Rečević, podnijeli ostavke.
„Institucije moraju da počnu da rade svoj posao. Neshvatljivo je da u 21. vijeku u državi koju krasi prefiks demokratska, moramo da insistiramo od policije i tužilaštva da rade ono za šta su plaćeni”, poručila je Mišković.
Ona je dodala da je nedopustiv život u strahu.
“Nedopustivo je da ne smijemo djecu pustiti ispred zgrade da se igraju bez pancira i da moramo napominjati i moliti institucije da rade svoj posao“, kazala je Mišković.
Jedan od učesnika skupa, Duško Vuković, smatra da se od takvog straha nema gdje bježati.
„Sa ovakvim strahom se moramo suočiti na način što ćemo tražiti od onih kojima smo, kao građani i građanke, povjerili brigu o našoj zajedničkoj sigurnosti, da svijet nasilja i kriminala drže pod kontrolom u podzemlju, a nadzemne javne prostore sačuvaju za nas obične i normalne građane“, kazao je Vuković.
Organizatori protesta su saopštili da država postoji zbog građana i da je u obavezi da obezbijedi sigurnost koju garantuje i Ustav.
Šarkić je kazao i da stalno prisutan strah utiče na svakog normalnog čovjeka.
“Ljudi su depresivni i, osim što je broj ubistava u porastu, u porastu je i broj samoubistava. Država i vlast su u obavezi da svakom građaninu omoguće bezbjednost na javnom mjestu. I mi ne molimo vlast i institucije, naš zahtjev je ultimatum“, poručio je Šarkić.
